U nastavku suđenja za ratne zločine počinjene na području Zvornika, svjedok je ispričao kako su srpski vojnici, nakon što je lokalno bošnjačko stanovništvo razoružano, napali selo Jusiće i ubili muškarce, među kojima i njegovog oca.
Hazim Mustafić je kazao da je 5. maja 1992. stanovništvo sela Jusići predalo oružje.
“Jednom su nas zatvorili u tri kuće. Pero Radić je bio tu, dobro ga poznajem, i Ristanović, i njega poznajem. Pero ‘Jarac’ je imao automatsku pušku. On je bio glavni, dolazio je u selo, pisao koga ima, koga nema. Skupljali su nas svakih par dana i pisali nas. Pero, kada je dolazio, on je govorio ‘ti ćeš to, ti ćeš to’”, rekao je Mustafić.
Pero Radić zvani Jarac, Božo Vidović, Petko Tomić zvani Gavran i Crni gavran, Branko Studen, Vlado Ristanović zvani Tošanov se terete za ubistva najmanje 48 osoba, te progon stanovništva bošnjačke nacionalnosti iz mjesta Jusići kod Zvornika u maju 1992. godine.
Svjedok je ispričao kako je Pero sa ostalima od 5. do 27. maja brojao muškarce, govorio im da vrate ostale koji nisu tu, te da se svjetla u kućama gase u 22 sata.
Kako je kazao, napad na selo je počeo 27. maja oko 11 sati ujutro.
“Bilo je šest tenkova ili oklopnih vozila. Jedan tenk je ispalio i pogodio kuću Muriza Halilovića. S Murizom i Mehmedom sam pobjegao u šumu. Ostali mještani su otišli u podrume”, rekao je Mustafić, dodavši naknadno da je u šumi s njim bilo 13 muškaraca.
Opisao je da je većina srpskih vojnika bila u SMB uniformama bivše Jugoslovenske narodne armije (JNA), da su neki imali šarene uniforme, a neki čarape na glavi, i za koje je kazao da su bili njihove komšije.
“Jedan je vodio Džemila Islamovića, bio je samo u donjem vešu. Vidio sam kako taj vojnik puca u moju kuću. Džemila je odveo u Odžačane i nije se vratio”, rekao je Mustafić, koji je dodatno kazao da je iz šumarka, u kojem je boravio do deset sati navečer, vidio kako pale kuće, pucaju, odvode žene, djecu i muškarce prema stanici i Malešićima.
Tada je, kako je rekao, vidio ukupno šest tijela ubijenih.
Svjedok je objasnio da je i njegov otac bio sakriven u šumi, ali na drugom mjestu u odnosu na njega. Iz priča je čuo da je njegov otac istjeran iz šume i likvidiran pred svojom kućom. Ispričao je kako su žene, uključujući i njegovu majku i sestre, autobusima prevezli i pustili uz psovke “da idu Aliji”.
Svjedok je kazao kako mu je Hajrudin Smajlović ispričao da je Vlado Tošanov ubio starca.
Na upit branioca Dejana Bogdanovića, svjedok je rekao da nije vidio Peru Radića 27. maja, te govoreći o njegovoj ulozi, dodao da je imao pušku i naređivao.
Svjedok je izjavio da su mu majka i sestre kazale kako su vojnici s čarapama na glavi bili njihove komšije.
Na upit Odbrane drugooptuženog Bože Vidovića, svjedok je rekao kako do 27. maja u selu Jusići nije bilo vojnog organizovanja, te da nije čuo da je 26. maja u susjednom srpskom selu ubijeno deset osoba.
Odgovarajući na upit Odbrane Petka Tomića, svjedok je kazao kako u selu nije formirana Teritorijalna odbrana (TO) te da su straže držala “djeca kao on” i da nisu imali puške.
Nastavak suđenja planiran je za 17. novembar.
*U ovom tekstu izbačena su imena optuženih Dušana Spasojevića zvani Šifra i Milana Mijića zvani Mišo, jer su postupci protiv njih razdvojeni iz ovog predmeta.
