Vladimir Đukanović je uspješan poslovni šovjek rođen i odrastau u Srbiji, a koji je postigao nešto što mnogi Amerikanci ne uspijevaju – osvojio je Volstrit.
Radeći na Volstritu, jednoj od najmoćnijih finansijskih institucija u SAD i svijetu, svakodnevno je rukovao milionima dolara, rame uz rame sa najistaknutijim svjetskim bankarima, stekavši ogromno bogatstvo. Đukanović je vrlo mlad napustio Srbiju i otišao u Ameriku, ali danas ponovo živi i radi u svojoj domovini. Domaći mediji su ga nazvali srpskim “filozofom sa Volstrita”, a bavi se i pisanjem te je izdao svoj roman “Blistanje”.
Nedavno je gostovao u jednom podkastu gdje je, između ostalog, govorio o materijalnim uslovima života u Srbiji. Kao jedan od glavnih problema i razloga za finansijsku nestabilnost u zemlji, ali i širom Balkana, istakao je generacijsko siromaštvo.
“Generacijsko siromašto – to je kada generacijama pričaš da ste vi sirotinja.
Ti ako se probudiš ujutru i kažeš svojoj deci: “Jao, nama je teško, ovo je pakao, mi smo sirotinja”… Vidite, moji roditelji su bili neka niža srednja klasa u toj Jugoslaviji, oni su bili nastavnici fizičkog. Moj brat i ja to nismo osetili, toga nije bilo u njihovoj retorici. Moj otac je bio ratno siroče, za njega je 1000 evra bilo…, ali moja majka je imala jedan interesantan stav: “Sve je super, sve je top, idemo dalje, radimo” i ona je nas ubedila da nismo sirotinja. Eto, to je tako”, slikovito objašnjava Vladimir za emisiju “LIČNO sa Petrom Latinovićem” koja se emituje na Mondo portalu.
“Ti ako tvoje dete ubeđuješ da ste sirotinja, imaš skoro 98 odsto šanse da će on biti siromašan. To je jednostavno stav u glavi, to je pristup svemu u životu. Ti ako svom detetu kreneš sa tom kukačkom pričom… Ja sam u Americi gledao samohrane majke koje zaista žive u totalnoj bedi, ali ne našoj bedi, nego pravoj, one su svojoj deci govorile: “Izvući ćemo se, izvući ćemo se, izvući ćemo se” i uglavnom se ti ljudi na kraju i izvuku”, priča Đukanović.
Teško se izlazi iz “naslijeđenog” siromaštva
Generacijsko siromaštvo nije nov pojam; on je u svijetu psihologije i ekonomije vrlo poznat i ustaljen, a riječ je o svojevrsnom mentalnom nasljeđu vezanom za novac. Zapravo, pojedinici i porodice odnos prema novcu nasljeđuju iz generacije u generaciju, a kako su zarobljeni u tom obrascu, ne mogu da izađu iz začaranog kruga, jer nemaju pristup alatima za izlazak.
“Generacijsko siromaštvo se javlja u porodicama u kojima su najmanje dve generacije rođene u siromaštvu. Porodice koje žive u ovoj vrsti siromaštva nisu opremljene alatima koji mogu da im pomognu da se izvuku iz te situacije”, piše pisac i finansijski savetnik Erik Džensen u knjizi “Teaching with Poverty in Mind”, prenosi Stil.
