Fikret Džodžaljević je kazao da je veća grupa naoružanih muškaraca u večernjim satima iz stana odvela njega, suprugu i jednog komšiju. Kazao je da je pretučen u holu policije, a potom uveden u jednu prostoriju gdje je bio muškarac za kojeg mu je poznanik rekao da se preziva Garić. On je, kako je naveo svjedok, držao nož i rekao da će ih deset biti zaklano ako ne prežive djed i unuk koji su bili ranjeni.
“Prišao mi je, udario me bokserom. Pao sam. Kaže: ‘Jesi slabić’. Kontam, ako sjedim, opet ćeš me udariti”, prisjetio se Džodžaljević.
On je rekao da je odveden u drugu prostoriju, gdje je bilo najmanje 15 zatvorenika i svi su bili pretučeni.
Ispričao je da je, kada je išao u toalet da opere krv sa lica, tražio da razgovara s nekim i da su ga odveli na ispitivanje kod Ljubana Stanišića. Naveo je da su ga pitali o naoružanju, ali im je rekao da ga strijeljaju ako išta nađu.
Svjedok je rekao da je tokom ispitivanja u prostoriju ušao “načelnik SUP-a Mane Đurić” i odmah izašao. Džodžaljević je dodao da je tada pušten kući.
Za progon bošnjačkih civila u Vlasenici – protivpravnim zatvaranjem, ubistvima, seksualnim zlostavljanjima, mučenjima, nestancima i drugim nečovječnim djelima počinjenim tokom 1992. i 1993. godine – sudi se Manetu Đuriću, Radenku Staniću, Miroslavu Kraljeviću i Goranu Gariću.
Prema optužnici, Đurić je bio načelnik Stanice javne bezbjednosti u Vlasenici, Stanić komandir, Kraljević komandir specijalnog voda, a Garić policajac.
Đurićev branilac Miloš Perić svjedoka je pitao zbog čega u istrazi nije spominjao da je Đurić bio načelnik SUP-a, na šta je on rekao da to znaju svi koji su privođeni. Na konstataciju branioca da je Đurić do aprila 1992. bio inspektor u Tuzli, a da je rješenje o postavljenju za načelnika u Vlasenici dobio polovinom avgusta, Džodžaljević je rekao da ne zna detalje.
Svjedok je naveo da poslije toliko godina ne može opisati kako je izgledao Garić. Braniocu Nenadu Rubežu je kazao da su mu donosili fotografije, ali da on nije mogao nikoga identifikovati. Rubež je kazao da Odbrana nije dobila dokumentaciju sa prepoznavanja. Tužilac Seid Marušić je rekao da bi je dostavio da je vršena u ovom predmetu.
Svjedok Aleksandar Đurić izjavio je da su njegovi ujaci Mevludin i Armin Hasanbegović ubijeni nakon odvođenja u Sušicu. Ispričao je da je, kada mu je ujak Mevludin prvi put priveden nakon što je predao oružje, išao u policiju i tražio pomoć od načelnika Maneta Đurića.
“Mislim da je isti taj dan pušten”, kazao je svjedok.
On je rekao da je s bratom bio u jedinici kod Miće Kraljevića. Tužilac Marušić prezentovao je video snimak od dana kada su, kako je potvrdio Đurić, pripadnici jedinice položili zakletvu, a on i brat kršteni.
Svjedok je kazao da je njegov ujak Mevludin ponovo bio privođen i da je osuđen na 15 dana zatvora zbog ilegalnog oružja. Naveo je da je kod njega bila pronađena veća količina oružja. Ispričao je da su željeli da dvojicu ujaka prebace iz Vlasenice i da je pitao Maneta Đurića da li bi mogli da im naprave ličnu kartu na drugo ime, što je optuženi Đurić odbio kao protivzakonito.
Svjedok Đurić je rekao da su oba ujaka sa drugim članovima familije odvedeni u Sušicu. Kazao je da mu vojnici na ulazu nisu dozvolili da im preda garderobu, ali da su uspjeli nakon što su se ponovo obratili za pomoć optuženom Đuriću.
Svjedok je kazao da u Sušici, nakon pogibije 30-ak saboraca na Rogosiji, više nije bilo njegovih ujaka.
“Nažalost, ti ljudi su pobijeni… Kakve je veze on imao…”, kazao je svjedok, koji je rekao da je ubijena i njegova nena.
Branioca Perića interesovalo je kako svjedok zna da je optuženi bio načelnik policije, na šta je svjedok rekao da nije siguran u funkciju, ali da se obraćao Đuriću.
Na sugestiju branioca da je Đurić postavljen polovinom avgusta i da je u to vrijeme raspuštena jedinica, da su neki policajci prebačeni u vojsku a da su protiv nekih podnesene prijave, svjedok je kazao da zna da je bilo sankcija.
Suđenje se nastavlja 10. maja.
