Alija Durić kazao je da je s porodicom živio u selu Durići. Prisjetio se kako su megafonom pozivali mještane da predaju oružje, te kako je kasnije bio napad u kojem su zapaljeni neki objekti.
Kako je naveo, u zapaljenoj kući izgorio je nepokretni Faik Durić, a Hilmo Durić, koji je imao psihičkih problema, izašao je za vrijeme napada i ubijen je.
“Mi smo bili dole po šumama… Saznali smo da je ubijen Hilmo a da je Faik izgorio”, rekao je svjedok.
Naveo je da je drugi napad izveden 5. juna iz više pravaca.
“Tako da smo bili opkoljeni”, kazao je Durić, koji je u to vrijeme imao 16 godina.
Ispričao je da je s nekim vršnjacima uspio pobjeći do šume dok se pucalo po selu i da su tu bili do mraka. Kada su izašli iz šume, kako je naveo, saznali su da su neki mještani ubijeni, a neki odvedeni.
“Ubili su u potoku jednog dječaka koji je išao sa mnom u školu”, naveo je Durić.
Rekao je da je vidio 12 ili 13 tijela kod potoka, a da je po selu bilo još nekoliko ubijenih, uključujući jednu ženu koju su pronašli bez glave.
Durić je izjavio da im je Suad Kuljančić pričao kako se uspio popeti na jedno drvo, odakle je vidio Radeta, sina Savinog, kako puca iz “papovke”. Čuo je da su vidjeli i Živojina Majstorovića.
“Kaže da je čuo Ramiza: ‘Nije, komšija, da ćeš i mene?’”, prisjetio se svjedok šta im je pričao Suad.
Na početku ročišta, na pitanje da li poznaje optuženog Radenka Dubočanina, kazao je da ga zna i da mu je otac bio Savo, taksista.
Durić je rekao da su među odvedenim mještanima bile njegova majka i sestra, koje je kasnije sreo u Cerskoj. Prema njegovim saznanjima, odvedeni muškarci su bili zatvarani i ispitivani, neki su se vratili, a neki su ubijeni ili nikad nisu pronađeni.
Naveo je da je u Durićima zapaljena većina kuća, a da njegova nije, ali da su iz nje odnijeli sve što se moglo odnijeti.
Živojin Majstorović, Radenko Dubočanin i Radosav Savić su optuženi za zločin protiv čovječnosti na području Vlasenice. Oni su, prema optužnici, 2. juna 1992. ili približno tog datuma, obučeni u maskirne uniforme i s čarapama na glavi, na području sela Drum, Alihodžići, Pijuci, Džamdžići i Gradina s više nepoznatih lica otvorili vatru po civilima i objektima. Tog dana su ubijene najmanje 23 osobe.
Branioca Dragišu Mihajlovića interesovalo je da li je svjedok tog dana lično vidio Majstorovića.
“Ja nisam, ali mati jeste. On je izveo moju mater i sestru iz potoka”, rekao je Durić.
Dodao je da se ne može sjetiti da li je Suad Kuljančić spominjao Majstorovića. Potvrdio je da Kuljančić nije živ.
Na pitanja branioca Radeta Golića kome je Kuljančić pričao šta je vidio, Durić je naveo nekoliko imena, te potvrdio još neka koja mu je sugerisao branilac.
Nastavak suđenja zakazan je za 26. januar.
