U Zvorniku, kao što je poznato njegovim stanovnicima, danas, nažalost, ne postoji prodavnica muzičkih instrumenata, iako se, što je malo poznato, iz ovoga grada u prošlom stoljeću jedan Zvorničanin proslavio izrađujući muzičke instrumente. Nikola Vasić jedan je od rijetkih koji je slavu stekao praveći violine.
Ratni vihor
– Činjenica je da je Vasić svoj zanat doveo do savršenstva, o čemu su pisali američki, francuski i naši listovi, jer je jednom prilikom napravio violinu dužine sedam centimetara. To je bio poklon za čuvenog violinistu tog doba Mišu Elmana (Mischa), koji je mislio da se radi o suveniru. Nikola mu je rekao da proba nešto odsvirati na njoj, što je ovaj s nevjericom i učinio, a kada se začuo poznati zvuk, to je naišlo na veliko oduševljenje svih prisutnih u dvorani – zapisao je historičar Zoran Ivanović.
Vasićeve violine koristio je i Jaša Hajfec (Jascha Heifetz), također poznati umjetnik tog vremena.
Prema zapisima Ivanovića, Vasić se sasvim slučajno opredijelio za ovaj poziv.
– Nikola Vasić, koji je rođen u Zvorniku, svjetsku slavu dostigao je radeći u Baltimoru, gdje je imao svoju prodavnicu violina. Ovim poslom počeo se baviti zahvaljujući društvu „Privrednik” iz Novog Sada, koje je pomagalo školovanje siromašne talentirane djece – isticao je Ivanović.
Poslije završene škole u Novom Sadu 1906., kako dalje priča ovaj historičar, Vasić odlazi na usavršavanje zanata u Prag, odakle će ga ratni vihor odnijeti u Rusiju, a odatle preko Kine i Japana stiže u SAD pa se nastanjuje u Baltimoru. Tu je nastavio rad na izradi gudačkih instrumenata, prije svega, violina.
Veoma cijenjen
– Kvalitet njegovih violina, prema procjeni mnogih stručnjaka, dostigao je nivo kvaliteta čuvenog Stradivarija (Stradivarius) iz 18. stoljeća, odnosno, prema mojim saznanjima, bio je veoma cijenjen na tom polju. Vasić je ostao upamćen kao graditelj koji je izrađivao violine za čuveni Elmanov kvartet – ističe Ivanović.
Nema potomaka
– Zabilježeno je da je Vasić dva puta iz Baltimora dolazio u Zvornik, i to 1928. i 1930. godine. Umro je u Baltimoru 1961., a danas u Zvorniku nema njegovih potomaka, kao što nema ni onih koji prave ove instrumente – naveo je u svojim istraživanjima historičar Ivanović.
(Avaz)
