Proteklog vikenda u Zvorniku, organizovano je druženje rukometaša-veterana RK “Drina” Zvornik. Okupljanju se odazvalo skoro dvadeset bivših rukometaša Drine, veterani nisu krili svoje oduševljenje idejom uprave “Drine” da se okupe i druže, te planiraju svoje aktivnosti za naredni period.
U posljednjem momentu veteranima se pridružio i Mladen Stanarčević, popularni Džo, dugogodišnji golman koji je nekoliko sati prije druženje stigao iz Švedske, nakon video poziva okupljenih kolega sa druženja, poslije desetak minuta se pojavio na vratima restorana “Obrenovac” uz ovacije prisutnih za velikog Džoa. Gosti “Obrenovca” te večeri imali su priliku vidjeti legende zvorničkog rukometnog sporta, višestruke šampione i prije svega dobre i kvalitetne ljude. Među okupljenim veteranima bili je i direktora državnih i privatnih firmi, privrednika, obrtnika, profesora, policijskih službenika, uposlenika velikih firmi, penzionera, jednom riječju uspješnih ljudi.
Svi okupljeni, saglasni su da im je za uspješan i kvalitetan život bilo presudno druženje sa rukometnom loptom. Najstariji među okupljenim, ujedno jedan od osnivača i začetnika rukometnog sporta u Zvorniku i Malom Zvorniku bio je Dragoljub Aćimović, popularni Aćim. Aćim je o početku rukometnog sporta u Zvorniku i Malom zvorniku za portal Zvornicki ba rekao:
Rukomet u Zvorniku se igra dugo vremena, mislim da je to od kako znam za sebe i mnogo volim taj sport, sretan sam i čast mi je što sam dao svoj mali doprinos da se rukomet igra u Zvorniku i Malom Zvorniku.
Mi smo uspjeli 1972.godine osnovati takmičarski rukometni klub u Malom Zvornik, nedugo poslije toga, tadašnja fabrika glinice “Birač” osnovala je sportsku sekciju rukometa koja je okupljala mlade sportiste i u suštini smo djelovali kao jedna cijelina. U Zvorniku, takmičarski rukomet počinje krajem sedamdesetih, ali to je bilo u sklopu tadašnjeg sportskog centra “Partizan” danas “Sokolski dom”, ali to nije bilo ni slično ovom što danas Zvornik ima. Osnivači i pioniri rukometa u Zvorniku bili su Zdravko Krajina, Zoran Ivanović, Hasančević koji su uspostavili RK “Birač” koji će poslije prerasti u ozbiljan sportski klub.
Nažalost rukometni klub u Malom Zvorniku gasi se početkom devedesetih, došao je nesretni rat i sve je stalo pa i rukomet. Naši igrači iz Malog Zvornika prešli su u osnovani RK “Drina” Zvornik koji se tada takmiči u drugoj ligi, a ubrzo potom i prvoj ligi. Rukometaši iz Malog Zvornika Deba, Kika, Hakija… dali su veliki doprinos da Zvornik dobije i prve šampione u kolektivnom sportu kakav je rukomet, naravno to sve ne bi bilo moguće da u Zvorniku nije bilo entuzijasta koji su živjeli i voljeli rukomet.
Danas RK “Drina” radi ozbiljno i što je najvažnije treniraju se omladinske selekcije, a moja porodica je najbolji dokaz koliko se ozbiljno radi. Moja unuka, Milica Aćimović započela je sa treniranjem rukometa, upravo u zvorničkoj “Drini”, a danas je stalna reprezntativka svih omladinskih selekcija Srbije jer je imala dobre temelje u omladinskom pogonu u Zvorniku. Potreban nam je fokus na mlade selekcije jer to je budućnost.
Mi veterani skoro svi smo u kontaktu i dan danas, družimo se, obilazimo prijatelje iz drugih klubova, sklapamo sada i poslovne veze, povezujemo klubove gradove, opštine. Svaki sport je dobar, ali rukomet je nekako najposebniji, najveća prijateljstva proizvodi upravo ovaj sport, rekao je za portal Zvornicki ba pionir rukometa Zvornika i Malog Zvornika Dragoljub Aćimović.
Među okupljenim veteranima najveseliji i začetnik svih dobrih i kvalitetnih priča i ovaj put, bio je nekadašnji pivot i višestruki šampion sa Drinom, Đorđe Trifković. On je bio i među osnivačima RK Drina Zvornik, kada je klub trebalo registrovati u tadašnjem rukometnom savezu Republike Srpske.
Nama je ovo jedno od većih i ljepših zadovoljstava koje imamo kao bivši sportisti. Priče i teme o kojima raspravljamo podsjete nas na dane kada smo bili mađi i koliko je ovaj život lijep i dan danas ako se družiš sa pravim ljudima. Iako smo u ozbiljnim godinama, mi se ne predajemo, kao veterani redovno nastupamo na rukometnim kupovima i turnirima koje organizuju rukometaši iz drugih dijelova BiH, Srbije, Crne Gore i Hrvatske. Osvojili smo tri titule, donijeli smo tri pehara sa veteranskih turnira u Zvornik, a cilj nam je da stignemo broj sedam koliko je Drina osvojila šampionskih titula Republike Srpske.
Iskreno se nadam da će doći i osma titula prvaka dok mi veterani stignemo do broja sedam. U planu smo da u Zvorniku napravimo međunarodni turnir za veterane koji će biti respektabilan i osvjetlati obraz nama, klubu i ovom gradu. Hvala veliko rukovodstvo našeg kluba koje se sjetilo da nas na ovaj način okupi i doda novi elan i podsjeti da mi pripadamo svi Drini, a Drina nama.
Iako se možda nekima čini da su druženja veterana trošenje vremena i zabava, mi na svim kupovima uspostavljamo prijateljstva sportskih kolektiva, ali i poslovnu saradnju, pošto se mnogi od bivših rukometaša bave ozbiljnim poslovima. Ono što je najvažnije otvaramo vrata našim mladim rukometašima za velike klubove ovih prostora i siguran sam de će uskoro biti rezultata saradnje rukometnih klubova sa Drinom, a na čemu će nam zavidjeti i puno veće sredine. Ovo su dobri ljudi koji vole sport, vole život i uvijek imamo imperativ da stanje i okruženje u kojem se nalazimo učinimo bolje barem za malo, koliko god smo u mogućnosti, rekao je Trifković za Zvornicki ba.
Bojan Bašić predsjednik RK Drina Zvornik i sportski direktor kluba Sredo Vidaković, prezadovoljni su ovim događajem. Velika većina legendi našeg kluba su tu, potrudit ćemos e da ovo postane redovno okupljanje jer oni su ti koji su nama kao klincima bili uzor i zbog kojih smo se počeli baviti ovim sportom i svoj život učinili ispravnim i izašli na pravi put, u glas su nam rekli Vidaković i Bašić dok su nazdravljali veteranima kluba uz odobrenje da se mogu priključiti njihovoj ekipi na sljedećim avanturama koje su planirali.
(Zvornički.ba)
