Na putu mu stoje zaštitnici životne sredine koji upozoravaju da bi ono moglo imati nesagledive posljedice na lokalno stanovništvo i okolinu.
Kraljević je preko svoje firme „Ecoplast“ pretprošle godine tražio od Ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske da mu se odobri studija uticaja na životnu sredinu.
Kako je CAPITAL to prvi otkrio riječ je o ozbiljnom projektu gdje se pored sirovine na domaćem tržištu, planira i uvoz otpadne plastike iz inostranstva.
Centar za životnu sredinu Banjaluka uporan je da osujeti namjere načelnika Vlasenice.
Studiju su prvo pokušali da ospore kod resornog ministarstva, a zatim i kod Okružnog suda u Banjaluci. Kako su ih odbili, žalili su se Vrhovnom sudu, koji će dati konačnu riječ.
Tvrde da je puna nepravilnosti.
Kažu da se o konačnoj verziji javnost nije mogla izjasniti jer je to spriječilo ministarstvo. Priliku da se bolje o svemu upoznaju nisu imali ni mještani Vlasenice.
“O nacrtu studije iz lokalne zajednice su se izjašnjavali, prije svega, zaposleni opštine Vlasenica, čiji načelnik je ujedno direktor i jedan od vlasnika preduzeća koje planira izgradnju postrojenja. Oni su se izjašnjavali u prostorijama opštine, i to u jeku pandemije virusa korona, tokom koje su javnosti bila nametnuta ograničenja okupljanja. I načelnik opštinskog odjeljenja čije imenovanje i razrješenje je i u rukama načelnika opštine – dao je pozitivno mišljenje na Studiju”, kažu u Centru za životnu sredinu.
Takođe, podnijeli su i inicijativu Komisiji za utvrđivanje sukoba interesa u organima vlasti Republike Srpske.
Centar: Ministarstvo pogoduje uvozu otpada
Traže da se komisija očituje o tome da li je Kraljević u ovom slučaju u sukobu interesa jer se pojavljuje kao načelnik i kao investitor.
Prema njihovim tvrdnjama, način na koji će se vršiti tretman plastike treba da zabrine sve koji žive na tom području.
“To su kancerogene materije koje nastaju termičkom obradom plastike, dioksini i furani, koji dospijevaju u vodu, vazduh i zemljište. Ove bojazni ne može da otkloni manjkava studija, kakvu su prihvatili i ministarstvo i Okružni sud”, poručuju iz Centra.
Navode da studija pokušava odagnati sumnje u štetan uticaj na životnu sredinu nepotkrijepljenim i protivrječnim tvrdnjama.
“Oni ne očekuju štetne emisije, ali navode da postrojenje ima određene filtere i zaštite koje sprečavaju štetne emisije. Ne razjašnjava se od čega onda štite ti filteri ako se ne očekuju emisije, a ne detaljiše se ni o načinu rada, kvalitetu i učinkovitosti filtera i zaštita. Studija, dakle, niti je dokazala da neće biti štetnih emisija, niti je trenutno stanje životne sredine potpuno i pravilno utvrdila, pa neće biti moguće ni pouzdano pratiti koliko planirano postrojenje zaista utiče na životnu sredinu”, upozoravaju u Centru za životnu sredinu.
Advokatica Dragana Stanković, koja zastupa Centar u ovom sporu ističe da Ministarstvo pogoduje uvozu otpada i kasnijem odlaganju, olako prelazeći preko toga da će se tako u Republici Srpskoj stvarati otpad koji u njoj nije postojao.
“Vjerujem da će Vrhovni sud donijeti ispravnu odluku, potpuno u skladu sa najvišim ustavnim jemstvima na zdravu životnu sredinu, ali i da će zaštiti pravo tužioca i javnosti da punopravno i cjelovito učestvuje u ovom postupku“, rekla je ona.
CAPITAL: D. Tovilović
