Fibraworld je porodična kompanija koja prodaje visokokvalitetne profile od Fiberglasa u cijeloj Evropi.
Jedina je fabrika tog tipa u jugoistočnoj Evropi i jedna od pet na području cijele Evrope.
Nakon što su proteklog mjeseca akvizirali jednu hrvatsku kompaniju, vlasnik Fibraworld-a, Alen Bošnjaković, u ekskluzivnom razgovoru za Akta.ba donosi detalje poslovanja, planova, ali otkriva i tajnu svog poslovnog uspjeha.
Razgovarala: Naida Kurdija
Fibraworld je jedina fabrika ovog tipa u jugoistočnoj Evropi i jedna od pet na području cijele Evrope. Kad su se porodično odlučili graditi je, Bošnjaković kaže da je odluka o odabiru baš ove djelatnosti bila donekle logičan slijed njegovih prethodnih stručnih znanja i poslovnog iskustva, ali da je za konačni izbor djelatnosti djelimično odgovorno i istraživanje tržišta i onoga što su uočili da je u deficitu.
“To smatram jednim spletom okolnosti. U Italiji sam svojevremeno bio operativni direktor jedne kompanije koja se nije bavila fibraglasom ali sam stekao poznanstva, upoznao se sa proizvodnjom te je tako “doveo” u BiH. Bio sam suvlasnik kompanije Pullcom BH 2013. godine, koja nažalost nije opstala jer je percepcija mojih tadašnjih saradnika bila da je BiH država bez zakona i da mogu raditi što žele a to svakako nije bio moj put, ali me je usmjerilo ka ovome danas”, kaže Bošnjaković za Akta.ba.
Po raspadu Pullcom-a 2016. godine, zahvaljujući klijentima, dobavljačima i partnerima kupili su potrebnu opremu, osnovali Fibraworld i nastavili rad obuhvativši i pogon Pullcom-a.
Foto: Pogon u Gradačcu, ustupljena fotografija za Akta.ba
Akvizicija hrvatske kompanije
Fibraworld je proteklog mjeseca ostvarila veliki poslovni poduhvat i kupila je pogon u Hrvatskoj koji je bio u stečaju.
Na pitanje kako je došlo do te odluke, da li je baš ta kompanija bila strateški cilj, Bošnjaković kaže da je ideja postojala, ali da se desilo “slučajno”.
“Mi smo imali viziju da se otvorimo ka hrvatskom tržištu, zato što mi i iz BiH izvozimo 100% ka EU, tako da je ideja primarno bila da imamo i neko sjedište u EU. Hrvatska nam je najbliže i plan jeste bio da otvorimo sjedište i tamo. Igrom slučaja, preko saradnika, saznali smo za Remia-plast d.o.o. i ponuđeno nam je da pogledamo o čemu se radi”, pojašnjava Bošnjaković za Akta.ba.
Foto: Ustupljena fotografija za Akta.ba
Na terenu je zapravo vidio da je to ono što žele i što im odgovara jer su u svojim planovima u Novoj kasabi imali izradu čamaca, pored kada.
“Poklopilo se, sudbina je htjela”, kaže s osmijehom.
Ovom kompanijom su zasigurno otvorili mogućnosti za proširenje na EU tržište.
O sadašnjim planovima, širenju poslovanja, Bošnjaković kaže će stvari sada biti lakše kada su u “epicentru” EU tržišta ali je to i dalje u kontekstu strateškog razvoja proizvoda i tržišta veliki izazov kada se dolazi iz male zemlje koja nije u EU.
“Na prvom mjestu firma se mora dovesti na pozitivan i operativan nivo. Moramo resetovati postavke, napraviti adekvatan nivo operative i komercijale. Onda slijedi strateški pristup, pravljenje novog proizvoda, istraživanje novih tržišta”, kaže Bošnjaković.
Foto: Ustupljena fotografija za Akta.ba
Navodi da će izazov biti i u dijelu prezentacije i izlaska na EU tržište jer kompanija koju su kupili nije imala značajan izvoz i sva proizvodnja je bila za domaće tržište.
Ipak, Fibraworld već ima ostvarene kontakte širom EU i svoje klijente od prije tako da vjeruje da će se i taj segment izbalansirati.
Podsjećamo, Fibraworld je akvizirao kompaniju Remia-plast d.o.o. koja je porodična kompanija osnovana 1994. godine a djelatnost joj je bila proizvodnja proizvoda od stakloplastike i drugih kompozita.
Radi se o proizvodnji nautičkog programa pod nazivom “Nautika” i drugih brodica.
Nekada uspješnu porodičnu firmu osnovao je Mirzet Rešić koji je radio kao voditelj razvoja nekadašnjeg RIS-a.
Naknadni stečaj
Bošnjaković okriva da je stečaj kompanije Remia plast koju su kupili zapravo proglašen nakon kupovine, tačnije potpisanog ugovora o kupovini.
Stečaj je proglašen dva dana nakon ugovora. Desio se raskorak u vremenu i rješavanju papirologije.
Iz tog razloga su u fazi žalbe ali, Bošnjaković je uvjeren da će ista biti prihvaćena jer je na obostrani benefit.
Nakon okončanja će to značiti da će moći nastaviti proizvodnju ali i zapošljavanje većeg broja ljudi u poslovnoj zoni Jasenovac gdje se pogon nalazi.
Ta zona nije dovoljno razvijena, ističe, i svako radno mjesto je veoma bitno.
U slučaju da žalba ne prođe, Bošnjaković kaže da će uprkos stečaju naći načina nastaviti proizvodnju.
“Trenutno tamo ima desetak osoba koje će se vratiti da rade u proizvodnji i već su iskazali zainteresiranost i pristanak”, kaže Bošnjaković za Akta.ba.
Ističe kako njegova kompanija nije bila toliko medijski zastupljena, te da je upravo nakon prethodnog pisanja Akta.ba, primio nekoliko poziva od strane zainteresiranih ljudi iz inostranstva, koji su matično iz BiH i Hrvatske, a koji bi se rado vratili i radili u ovoj kompaniji.
“Moja pretpostavka je da bi do kraja naredne godine tu moglo raditi nekih 25 ljudi”, ističe.
Foto: Ustupljena fotografija za Akta.ba
Kaže da će raditi na tome da vrate kompletnu proizvodnju i instalacije.
“Ovdje su se u zadnje vrijeme radili samo dijelovi broda a drugi proizvođači su im radili namještaj, hidro i elektroinstalacije i tako dalje. Cilj je da brodica bude kompletno proizvedena i isporučena iz našeg pogona”, objašnjava.
Ništa nije slučajno, ima i sudbine
Na pitanje koliko je zapravo teško bilo akvizirati kompaniju u drugoj državi, kako administrativno tako i finansijski, odgovara da ništa nije teško kad se radi sa entuzijazmom i ljubavlju.
“Za sve što planiramo treba upisati i da postoji mogućnot da će se desiti poteškoće a sve se prebrodi uz Božiju pomoć i vjerujem da o nekim stvarima mi sami ne odlučujemo”, kaže.
Ističe da je jako zahvalan bivšem vlasniku kompanije, Mirzetu Rešiću kao i porodici Rešić koji su olakšali cjelokupni proces jer im je stalo da se proizvodnja nastavi obzirom da su emotivno vezani za pogon ali i advokatima u BiH i Hrvatskoj za zalaganje, Nedimu Unkiću i Tomislavu Bartoliću.
Foto: Ustupljena fotografija za Akta.ba
Najviše je kaže zahvalan osobi koja ga je upoznala sa informacijom o kompaniji koja se prodaje u Hrvatskoj a to je Aziz Bradić koji je kao i bivši vlasnik Rešić svojevremeno bio dio RIS-a.
Bivše vlasnike Bošnjaković namjerava zadržati i kao saradnike.
Novo ime za kupljenu kompaniju
Kompaniji koju su kupili u Hrvatskoj će promijeniti ime u Sidrotec.
Ideja je to jednog od sinova porodice Bošnjaković koji se bavi marketingom te su na simpatičan način spojili djelatnost i viziju, obzirom da će tehnologija biti baza.
Foto: Ustupljena fotografija za Akta.ba
Ipak, Bošnjaković napominje, da će brend “Nautika” ostati kao takav sa već izgrađenim tržišnim rejtingom i sva plovila će imati tu oznaku brenda.
Nastavak proizvodnje u Hrvatskoj
Na pitanje da li u planu imaju nastavak te proizvodnje na matičnoj lokaciji u poslovnoj zoni Jasenovac, odnosno ponovno uspostavljanje pogona u funkciju ili će praviti neku reorganizaciju i mijenjati proizvodnu djelatnost, Bošnjaković kaže da bi bila šteta zatvoriti proizvodnju koja je bila uspješna preko 30 godina.
“Ta kompanija je vrlo uspješno proizvodila brodice preko 30 godina. Bila bi šteta ne nastaviti sa tom proizvodnjom, naravno uz poboljšanje što će nam biti primarni zadatak u kreiranju novih plovila, modernijih”, pojašnjava.
Foto: Ustupljena fotografija za Akta.ba
Kaže da već postoje neki planovi koji su vrlo ostvarljivi ali je tržište plovila jako osjetljivo.
“Mi znamo da je tržište plovila, barki i slično, vrlo osjetljivo na ekonomske krize. Ako se samo sjetimo 2008./09. godine, tržište za plovila je bilo u velikoj i teškoj krizi. Iz tog razloga je moja ideja i ideja moje porodice da uz proizvodnju plovila dodamo i neku vrstu industrijske proizvodnje, kao što su na primjer cisterne od fiberglasa i cijevi za odvode i kanalizaciju za industrijske i hemijske kompanije”, objašnjava.
Cilj planske proizvodnje više proizvoda je tamponiranje eventualnih kriza na tržištu, kako proizvodnja ne bi “stajala” i kako bi se u krizi lakše prilagodili.
“Inače mi kao porodica imamo ideju da diversificiramo što više proizvodnju, da obuhvatimo što veći dijapazon tehnologije i proizvoda”, kaže.
Tako već imaju uz različite tehnologije, različite proizvode – u Gradačcu imaju preko 450 profila proizvoda od fiberglasa, u Novoj kasabi imaju medicinske kade od fiberglasa i sad počinju proizvoditi lutke za izloge-manikine od fiberglasa.
Foto: Ustupljena fotografija za Akta.ba
Čak imaju i tehnologiju RTM za proizvodnju elemenata, a još su i u fazi saradnje sa jednom nordijskom kompanijom za proizvodnju profila od bazata, ne fiberglasa.
I tu se sada ubraja i budući pogon u Hrvatskoj.
Osnivanje Laboratorija za ispitivanje
Ono što planiraju u Hrvatskoj je osnovati i jedan laboratorij za ispitivanje.
Kako kompanija ima mnogo profila, ispitivanje iziskuje dodatne troškove, te bi na ovaj način stekli uslove kao EU certificirani laboratorij/institut ispitivati kako svoje proizvode tako i nuditi tu uslugu drugima.
“Ta grana je malo razvijena i u BiH i u Hrvatskoj, ali kada bismo takav laboratorij otvorili, on bi bio priznat u cijeloj EU”, pojasnio je Bošnjaković.
Ova ideja svakako potpada pod krovnu viziju Fibraworld grupacije da imaju što više proizvoda i usluga.
Foto: Ustupljena fotografija za Akta.ba
Na zapadu je kako kaže bio preko dvadeset godina i naučio je da u biznisu nikada nije dobro ići samo u jednom smjeru, imati samo jedan proizvod i biti laka meta za tržišne krize.
“Uvijek treba diversificirati, imati što bolji parametar i lepezu proizvoda i usluga, samim tim biti fleksibilniji u periodima krize, a krize su sve češće, učestalije i treba se na njih spremati”, kaže.
Porodična kompanija u kojoj je porodica temelj
Kompanija Fibraworld je porodična kompanija u kojoj je Bošnjaković samo malo veći “inicijator”.
Foto: Bošnjaković sa porodicom, ustupljena fotografija za Akta.ba
Na pitanje koliko su ostali članovi porodice operativna podrška poslovanju kompanija koje vodi kaže da su svi uključeni u rad kompanija i da svi imaju svoja zaduženja.
“Ništa od ovog ne bi bilo da nije moje porodice. Nas četvero sve radimo zajedno. Počevši od odluke da se vratimo iz Italije u BiH, otvaranja kompanije, pa nadalje”, naglašava.
U svim lijepim i manje lijepim situacijama koje im je posao donosio, bili su jedni drugima podrška.
“Moja oba sina i supruga rade u kompaniji. Svako ima svoj zadatak, o svemu odlučujemo zajedno. Ja malo predvodim kao najstariji i to nije uvijek zahvalna uloga, ali bez njih to sigurno ne bi bilo ovako. Stariji sin već dolazi na nivo veće inicijative i odlučivanja, mlađi prati. Supruga i ja smo im podrška u svemu”, ističe ponosno.
EU tržište i bh. tržište se umnogome razlikuju
Fibraworld kompanija je ostvarila veliki uspjeh uprkos izazovima bh. tržišta.
Na pitanje da li je moguće napraviti paralelu poslovanja, tržišnih prilika i administracije, da li je lakše poslovati na EU tržištu, šta su izazovi EU za bh. kompanije, kaže da je skoro pa nemoguće napraviti paralelu.
“Što se tiče tržišta ,Fibraworld je samo jednim malim dijelom na bh. tržištu kad je prodaja u pitanju. Najveći udio prometa imamo u Engleskoj i Švicarskoj. Kada je BiH u pitanju, materijal koji mi proizvodimo još nije uzeo maha i nije zastupljen, još je velikim dijelom nepoznanica. Kompozitni materijali će na bh. tržištu biti interesantni za nekih deset godina”, kaže Bošnjaković.
Navodeći razloge zašto vlada tako velika nepoznanica, kaže da čak i vrsni arhitekti nisu znali šta se sve može praviti/graditi od ovih materijala i da se mogu praviti čak i konstrukcijski profili.
Foto: Ustupljena fotografija za Akta.ba
Ono što se zna je da se ovaj materijal koristi za čamce, malo auto i moto industriji.
Pojašnjavajući prilike EU tržišta kaže da je puno lakše raditi na tako uređenom tržištu.
“Velika je razlika u sigurnosti naplate, načinu razmišljanja, profesionalizmu, tehničkoj potpori, kvalitetu, analizi, novitetima i td. Prosto se ne može praviti paralela jer su to dva različita svijeta. EU tržište je u stalnoj evoluciji a mi dosta stagniramo i ne ulažemo u novo”, ističe Bošnjaković za Akta.ba.
Naglašava da je zapravo veliki izazov ubijediti EU klijente da bh. privrednike izaberu kao saradnike za proizvodnju.
“Zamislite da ste Nijemac, Italijan .. i da o BiH istražujete putem interneta. Sve o BiH što se pojavljuje su negativne informacije, politika, sve ono što mogući saradnici mogu ocijeniti kao nestabilnost tržišta, odsutstvo kvaliteta. Teško je izdići se iz svega toga i ubijediti klijenta da mogu proizvoditi kod nas i da mogu imati povjerenja”, kaže.
Fibraworld već opskrbljuje veliki dio evropskog tržišta s visokokvalitetnim profilima GRP-a, imaju iskustvo sa izvozom u EU.
Na pitanje da li će im to iskustvo olakšati djelovanje u centru EU tržišta kaže da je velika razlika između stavki “izvoziti iz BiH” i “izvoziti iz Hrvatske”.
“Iz BiH imamo znatno komplikovaniji sistem, imamo carine/carinjenje. Mi smo i u BiH došli na taj nivo da mi ne idemo na uobičajeno carinjenje, vršimo ga u našoj tvornici. Imamo odobrenje od države, pokazali smo određeni rejting i kredibilitet. U Hrvatskoj imamo kompletno razvijenu mrežu špedicija i po Evropi, šta nam ko radi, tako da će sjedište u Hrvatskoj samo biti još jedna olakšavajuća okolnost i direktni izvoz iz Hrvatske. Iz Hrvatske nemate granice. Na primjer, za naš kamion iz BiH na granici-carini Italije naši klijenti unaprijed moraju platiti PDV. Kada izvozimo iz Hrvatske, nećemo imati tih problema, sva plaćanja se plaćaju ustaljeno, na kraju mjeseca”, pojašnjava.
Problem, javnih nabavki u BiH
Ono što ističe kao veliki problem je baziranje na tendere za veće poslove.
“U tenderskoj dokumentaciji se ne traži koliko košta proizvod koji se ugradi i traje narednih 40 godina. Traži se samo ko će što jeftinije ugraditi taj proizvod i nema veze što će se za godinu dana taj isti tender ponoviti i ponovo raditi isti posao-ispravljati. Na Zapadu toga nema. Tamo se pita koliko košta na primjer izrada i postavljanje nekog proizvoda i koliko će koštati održavanje sljedećih 40 godina. I tu se dobije razlika u materijalima gdje fiberglas obično (od)nosi pobjedu, jer u startu jeste skuplji, ali u sljedeći 40 godina nema održavanja i troškova što znači da je dugoročno isplativiji”, pojašnjava.
Baš zbog nedostatka takvih normativa smatra da materijali koje proizvodi na bh. tržištu još nisu interesantni.
Navodi da najviše sarađuju sa nekoliko stranih kompanija a koje imaju proizvodnju u BiH.
Imamo dobar kadar ali ne pratimo inovacije
Kaže da uprkos činjenici da u BiH imamo dobar kadar, da su naši ljudi priznati stručnjaci u svijetu, uspjeha nema jer država nema sluha za inovacije i za napredne tehnologije.
“Low cost poslovi će proći na bh. tržištu i pojavit će se neke druge zemlje koje će biti jeftinije, konkurentnije. Uz rast plata ćemo postati nekonkurentni. Ako u međuvremenu ne ostvarimo neki naš proizvod, komplikovan, dobar, interesantan, zahtjevan u smislu da ga treće zemlje neće moći praviti, mi ćemo imati velike probleme radeći i praveći samo jednostavne stvari. Po meni, najvećim dijelom o tome bi država trebala da povede računa”, kaže.
Ono što ističe kao poražavajuće je da je proizvodni sektor koji on danas predstavlja postojao u vrijeme bivše SFR Jugoslavije a u BiH se kreće ispočetka nakon toliko desetljeća.
Foto: Ustupljena fotografija za Akta.ba
Stava je da bi industrija u slučaju jake bh. države bila prekretnica i da bi pravila sjajne rezultate, s obzirom na činjenicu da dobri rezultati postoje i uprkos problematičnom tržištu.
Segment zapošljavanja stručnog kadra je uvijek izazovan
U Fibraworld-u trenutno radi oko 60-tak radnika i imaju potrebu za još desetak ali je zapošljavanje uvijek izazov.
Kaže da ne postoje stručni radnici prije dolaska na rad jer se radi o specifičnoj industriji, te da oni svoj kadar moraju obučiti za rad jer, niti imaju konkurenciju, niti postoji školska ustanova koja educira za ovaj smjer proizvodnje.
Svi radnici uče od nule, unutar kompanije imaju internu edukaciju a radnici uz rad dobiju priliku i za profesonalni rast.
Tvornica u Hrvatskoj je za sada pokrivena kadrom, ali u planu je svakako i povećanje broja radnika.
“Nemati konkurenciju je s jedne strane dobro ali s druge strane kada vam nedostaju radnici ili materijal, na domaćem terenu ne možete naći nikoga”, pojašnjava.
Finansijska stabilnost je povrat(ak) dostojanstva
Prije dvije godine u Novoj Kasabi je otvorena i kompanija “Metkomp” koje je Bošnjaković takođe direktor.
I ta kompanija uspješno posluje i zapošljava oko 40 radnika čime se sigurno mijenja privredna/ekonomska sliku te općine.
Na pitanje da li je u konačnici to dio njegove misije-zapošljavati radnike u zapostavljenim sredinama i vraćati povratnike, dajući im finansijsku stabilnost kaže da on jeste primarno okrenut biznisu ali da mu predstavlja veliku satisfakciju kada njegove kompanije imaju takav uticaj.
“Mi smo prije tri mjeseca u Metkompu otvorili i jedan restoran. Tu radi oko desetak ljudi i preuzeli smo jedan novi biznis u Novoj Kasabi za proizvodnju lutki od fiberglasa, gdje ćemo zapošljavati dodatno oko 90 radnika”, kaže.
Foto: Ustupljena fotografija za Akta.ba
Ističe da u svom poslovanju imaju i veliku podršku načelnika Općine Nova Kasaba, Marka Savića i općinske administracije koji potpomažu operativno proširenje pogona.
“Bilo bi mi drago da budem jedan od razloga zašto ljudi ostaju u Podrinju ali i Jasenovcu. Teško da će se oni koji su otišli van BiH ili u druge općine u FBiH vratiti, ali treba raditi na tome da oni koji sad žive tu ostanu i grade svoje porodice. Ipak, nije isključeno da nam se priključe i oni iz drugih sredina jer imamo radnike iz Živinica, Sarajeva a koji od prije nemaju vezu s Novom Kasabom”, kaže.
Naglašava da bi mu bilo drago vratiti finansijsku stabilnost radnicima da se vrate, žive i rade na mjestu koje im omogućava život sa dignitetom.
“Kad nekom vratite finansijsku stabilnost, vraćate mu i dignitet. To je prekrasan osjećaj. Ja vodim biznis ne socijalnu ustanovu ali mi je to svakako važno”, pojašnjava.
Ljubav ka Novoj Kasabi ne krije, ističe je ponosno i najavljuje da radi i na promociji turizma u ovoj regiji.
“Nova Kasaba je posebna ljubav, to se ne može opisati. Kakvi su tu ljudi, kakva je sredina, međuljudski odnosi. To je i turistički lijep dio. Čak nam je u planu i napraviti jednu turističku agenciju i da odatle krene promocija turizma jer se ovdje ima svašta za vidjeti”, kaže.
Finansijska predviđanja zadovoljavajuća
Prema podacima FIA agencije, Fibraworld kompanija je 2023. godinu završila sa 43 radnika i preko 12,5 miliona prihoda.
Obzirom na investicione izdatke koje je uzrokovala akvizicija, na pitanje kakve su pretpostavke za konac 2024. godine i finansijski plan za 2025. godinu, Bošnjaković kaže da su zaključno sa julom tekuće godine povećali promet Fibraworld-a za 50 odsto u odnosu na 2023. godinu.
“Ove godine očekujemo između 15 i 20 miliona KM prihoda jer akvizicija sama po sebi, kao dugotrajni trošak nije uticala na naše finansije i mislim da ćemo ovu godinu završiti zadovoljni”, kaže.
Foto: Ustupljena fotografija za Akta.ba
Za 2025. godinu, uz sve novitete, tehnološku modernizaciju te proširenje u Hrvatsku kaže da imaju velika očekivanja.
“Očekujemo jako povoljnu 2025. godinu ako se ne dese neke krize ili nepredviđene okolnosti na koje nećemo imati uticaj. Vjerujemo da će to biti godina prekretnica za poslovanje naše grupacije”, ističe Bošnjaković za Akta.ba.
Poticaji kao pravo dobrih poslodavaca
Tokom 2021. godine, u vrijeme pandemije, Fibraworld je koristila poticaj koji se odnosio na kompanije koje nisu smanjivale plate niti otpuštale radnike tokom te krize.
Na pitanje da li poticaji općenito realno pomažu kompanijama, da li treba imati povjerenja u institucije i da li bi drugima sugerirao da se prijavljuju, kaže da je njegovo iskustvo bilo pozitivno i da je sve realizirano posredništvom Privredne komore FBiH.
Kaže da je u slučaju njegove kompanije sve bilo korektno, ali da nema neko veliko iskustvo jer je to jedini poticaj koji su od postojanja kompanije koristili.
“Svaki poticaj može pozitivno uticati na rad kompanije i treba koristiti te mogućnosti. U EU se sve zasniva na podrškama kroz fondove, od lokalnih samouprava do privatnog sektora. To su naši novci koje mi trebamo uzeti i iskoristiti za poboljšanje poslovanja, zapošljavanje, bolju konkurentnost na tržištu”, kaže.
Za uspjeh svake kompanije su presudni ljudi/radnici
Kaže da su osim porodice, za uspjeh jedne kompanije presudni radnici.
“Imam radnike koji su sa mnom od osnivanja, početaka i koji su sa mnom prošli sve, krize i lijepe stvari. Oni su temelj poslovanja. Bili ja ili moja porodica u kompaniji ili ne ja znam da će poslovanje biti na očekivanom nivou. Sve funkcionira kao i kad smo tu. Imam takav tim i na to sam ponosan”, kaže.
Pored predanog tima treba biti i korektan poslodavac jer jedno ide sa drugim i u toj uzajamnoj korektnosti sve lijepo funkcionira, kaže.
Mikromenadžment je za male kompanije koje ne mogu rasti
Kaže da nije mikromenadžer i da je to jako negativna osobina.
“Mikromenadžment je velika greška u poslovanju. To znači da ste se vi zadovoljili nekom malom trgovinom ispod kuće ili zgrade i vi tu radite. Ako mislite da se širite, da radite, gradite industriju, vi morate imati povjerenje u ljude, delegirati zadatke, morate se oslanjati na ljude i školovati ih, vjerovati im i na koncu poštovati ih. Jer 90% kompanije su ljudi, ostalo je tržište i ostale stavke. Zato ako nemate ljude, nemate ništa i nećete postići ništa”, pojašnjava.
Foto: Ustupljena fotografija za Akta.ba
Biti uporan u poslu je jako važno
Na pitanje, kakav savjet može dati onima koji tek započinju svoje poslovne priče, sa stanovišta nekoga ko je uspio u najizazovnijem tržištu regiona, kaže da je davati savjete nezahvalno jer svaka priča i osoba imaju svoj specifikum.
Ali naglašava da kada su izazovi u građenju biznisa u pitanju postoji jedan zajednički čimbenik.
“Ono što je zajedničko za sve je stav da svi mogu uspjeti ako imaju dovoljno ustrajnosti i dodat ću, vjere u Boga. Ne smijemo odustati od svog cilja. Iako vam se u određenim momentima može činiti da je to što radite suludo, morate ostati ustrajni. Svi mi možemo biti neko/nešto što nam je cilj, ali u tome uspijevaju samo oni koji su uporni i koji rade marljivo na putu da to postignu a da pri tom ne zaborave na moralni kompas”, kaže.
Osviještenost i moralni kompas kao baza uspjeha
Na pitanje kako stigne na sve “poslovne frontove” a biti jednako efektivan, kaže da ga vodi ljubav ka poslu.
“Ja stvarno volim raditi. Ne interesuju me tračevi i prepričavanja. Stvaranje mi je postao hobi, fokus djelovanja. Kada ste dodatno okruženi podrškom porodice, mjesta u kojem živite i radite, kada se to na više razina prepozna, to vam daje motiv i vjetar u leđa za dalje”, pojašnjava.
Foto: Alen Bošnjaković, ustupljena fotografija za Akta.ba
Kaže da je primarno važno biti na tom stadiju svijesti da sve što mi radimo, trudimo se, zalažemo nije dovoljno i da “neko” uvijek odlučuje o tome hoćemo li biti/postati uspješni ili ne.
“Kad to shvatite onda vam bude puno lakše da radite i da budete psihički spremni na sve što može doći na tom putu. Dok to ne shvatite, bude teško”, ističe.
“Ja dok sam mislio da ja dijelim plate, da ja tražim i dobijam klijente, da sam ja nosilac uspjeha nisam išao naprijed i posao mi je bio “za poludit”. Kad sam došao do osvještenja da nisam ja taj koji je sposoban sebi naći da jedem bez Božijeg određenja, bez radikalističkih poimanja, to mi je puno pomoglo i bilo je prekrenica. Od tada je ustvari i počeo moj uspjeh u svim mojim nakanama”, zaključuje Bošnjaković za Akta.ba.
Postići poslovni uspjeh ovog kalibra u BiH je rijetkost ali je dodatna rijetkost ovako pasionirano rukovodstvo sa jasnom vizijom u svim segmentima.
Rukovodstvu koje na ovakav način doživljava ulogu svakog pojedinca u konačnom uspjehu, koje skromno ističe svoje zasluge i temeljno se uvijek “vraća” misiji zvanoj “čovjek” svakako da je svijetla tačka bh. industrije ali i cjelokupnog društva.
( Akta.ba)
