Iz pouzdanih izvora saznajemo da je svojevremeno jedan (tada visoki) zvaničnik Velike Britanije prilikom posjete BiH, u nekoliko navrata i ničim izazvan, prekidao razgovor s lokalnim akterima političke scene da bi, iznenađeno i gotovo s divljenjem, komentarisao vodno bogatstvo naše zemlje, iako to nije bio predmet diskusije.
U svjetlu Guardianovih članaka, ta anegdotica postaje i razumljivija i znatno manje smiješna: Velika Britanija će se vrlo brzo naći na udaru klimatskih promjena koje će uzrokovati nestašicu vode, a vode u izobilju ima država koja, iz raznih razloga, svoje resurse štiti slabo ili nikako.
Iz krugova britanske vlade za situaciju s vodom krive klimatske promjene i zahtijevaju racionalizaciju potrošnje, prebacujući teret na individualne potrošače; aktivistička zajednica podsjeća međutim da je privatizacija vodoopskrbe donijela rasulo u ovom sektoru – loše usluge, neodržavan sistem i basnoslovne tarife radi profita.
Dok budete čitali ove tekstove, prisjetite se i da vlasti Kantona Sarajevo savjete i smjernice za rješavanje problema komunalne privrede (a naročito vodosnabdijevanja; uz javni prevoz), trenutno dobijaju upravo od kompanije poznate po angažmanu na privatizaciji prirodnih resursa u dijelovima svijeta manje sretnim i od našeg. Tako će vam biti jasnije oklijevanje države da – bar na ovom kantonalnom nivou koji nije zakomplikovan dejtonskim ograničenjima – slijedi primjer Slovenije i ustavno zaštiti vodu kao javno dobro, uprkos zahtjevima koje su društvene inicijative postavile još prije dvije godine, tokom krize u vodosnabdijevanju glavnog grada.
Piše: Damian Carrington
Prevod s engleskog: M. Evtov
Ova zemlja će se suočiti s „raljama smrti“, rekao je Sir James Bevan, izvršni direktor Agencije za životnu sredinu, kad potražnja za vodom u sve brojnijoj populaciji nadmaši zalihe koje su zbog klimatskih promjena sve manje. Međutim, kaže on, to bi se moglo spriječiti ambicioznim zahvatom kojim bi se potrošnja vode smanjila za trećinu a gubitci u vodovodnoj mreži za 50%, izgradili novi rezervoari i postrojenja za desalinizaciju, te sistemi za prenos vode.
„Za nekih 25 godina, ovdje gdje se linije [ponude i potražnje] ukrštaju, što je u izvjesnim krugovima poznato kao „ralje smrti“ – a to je tačka kad nećemo imati dovoljno vode da zadovoljimo potrebe, osim ako na vrijeme ne preduzmemo neophodne mjere, rekao je Bevan za Guardian u utorak, prije nego što je održao govor na konferenciji Waterwise u Londonu.
„Rasipanje vode moramo učiniti društveno neprihvatljivim – kao što je to puhanje duhanskog dima bebama u lice, ili bacanje plastičnih kesa u more“, rekao je Bevan.
U svom govoru Bevan kaže: „Sva vodovodna preduzeća identifikuju istu stvar kao najveći operativni rizik: klimatske promjene.“
Očekuje se da će više od pola ljeta do 2040. godine biti toplija od toplotnog vala koji nas je zahvatio 2003. godine, kaže on, što će dovesti do sve većih nestašica vode i potencijalno 50-80% manje vode u nekim rijekama u ljetnjem periodu.
Očekuje se da će stanovništvo Velike Britanije do 2050. godine porasti sa 67 miliona na 75 miliona, što će povećati potražnju za vodom. Ali Bevan kaže da se učinkovitijom upotrebom vode u domaćinstvima i vrtovima za 20 godina prosječna dnevna potrošnja sa 140 litara po osobi može smanjiti na 100 litara po osobi. Trenutno se oko trećine vode gubi zbog rasipanja i gubitaka u distributivnoj mreži.
Najkontroverzniju promjenu potrebnu za povećanje ponude predstavlja izgradnja novih mega-rezervoara, kakav se planira blizu Abingdona u Oxfordshireu. „Decenijama u Velikoj Britaniji nije izgrađen novi rezervoar, uglavnom zato što je tako teško prevazići sve projektne i zakonske prepreke, i zato što je lokalna opozicija tako žestoka“, kaže Bevan. Ali vlada planira pojednostaviti proces planiranja. „Biće tu sporenja, ali je to neophodno“, kaže Bevan.
Biće potrebno i više cjevovoda ili kanala za prenos vode na područja koja oskudijevaju u vodi, kao što je jugoistok zemlje, kaže Bevan. (…) Usto će biti potrebno više postrojenja za desalinizaciju koja će, poput fabrike preduzeća Thames Water u Becktonu, pretvarati morsku u vodu za piće, kaže on.
„Iako će biti političkih izazova, s ekonomijom bi trebalo biti manje teškoća“, kaže Bevan. „Zato što je investicija potrebna za povećanje otpornosti skromna u poređenju s troškom koji nas čeka ako to ne uradimo. Svaka ozbiljna suša koštala bi svako domaćinstvo više od 100 funti, a ulaganje koji bi uveliko smanjio rizik iznosi samo četiri funte godišnje po domaćinstvu.“
Regulatorna agencija Ofwat naložila je vodovodnim preduzećima da do 2020. godine smanje gubitke u distributivnoj mreži za 15%, ali su neka od njih ranije već plaćala novčane kazne umjesto da ispune zahtjeve Agencije.
Michael Roberts, izvršni direktor Water UK, zastupnika vodovodnih preduzeća, kaže: „Osim planiranog povećanja investicija, vodovodna preduzeća su se javno obavezala da će do 2050. godine smanjiti gubitke za 50%.“
„Osim toga radimo s vladom i regulatornim tijelima na iznalaženju načina da se ljudima olakša smanjenje dnevne potrošnje vode, a ako na tome budemo radili svi zajedno, možemo osigurati da zemlja nastavi dobijati vodu koja joj je potrebna“, kaže Roberts. „Pravi pristup ovom problemu je dvotračni: smanjiti potražnju za vodom istovremeno povećavajući ponudu.“
„Od životnog je značaja zaštititi biljni i životinjski svijet i njihova prirodna staništa od prekomjernog zahvatanja vode“, rekao je Tom Lancaster iz Kraljevskog društva za zaštitu ptica (Royal Society for the Protection of Birds/RSPB), jedne od 18 nevladinih organizacija iz koalicije Blueprint for Water.
„Vladini prijedlozi za reformu zahvatanja vode i poboljšanje upravljanja vodama neophodni su za uravnoteženje potreba ljudi i prirodnog okoliša“, naglašava Lancaster. „A trebalo bi početi s tim da se vodovodnim preduzećima nametne zakonska obaveza obnove i poboljšanja prirodnog okruženja.“
(Riječ i djelo)
