Godina je od katastrofalnih bujičnih poplava koje su pogodile Jablanicu i još četiri općine. Ukupan broj žrtava je 27. U Jablanici je obilježena prva godišnjica tragedije, koja je samo u ovom mjestu odnijela 19 života.
U Jablanici su održane dvije komemoracije – prva u 11 sati, koju je organizovalo Općinsko vijeće, dok je drugi komemorativni skup održan u 14 sati na mjestu stradanja i njega je organizovala neformalna grupa građana ‘4. oktobar’, a riječ je o građanima Jablanice, odnosno članovima porodica nastradalih. Niti jednom od navedenih skupova nije se odazvao niko od zvaničnika kantona, države, odnosno Federacije. Stolice s njihovim imenima i prezimenima ostale su prazne.
Kad je riječ o općinskoj vlasti, građani tvrde da su načelno zadovoljni do sada urađenim. Svjesni su da se moglo uraditi i znatno više, ali se pozivaju, kako kažu, na kompleksnost organizacije države, odnosno komplikovanost procedura koje su morali provoditi prilikom obnove porušenog i obnove kuća.
S druge strane, građani Jablanice kažu da nisu zadovoljni ni tempom ni obimom onoga što se do sada uradilo, kao ni ukupnim odnosom svih nivoa vlasti spram stradalnika. Također, nisu zadovoljni ni odnosom Tužilaštva Hercegovačko-neretvanskog kantona spram svega, jer, kažu, nakon godinu dana oni nemaju odgovore na pitanja – zašto je došlo do tragedije, odnosno do klizišta i da li bi neko trebao za sve ovo krivično odgovarati.
„Snimala sam, ali kad sam vidjela da ga voda nosi – bacila sam telefon i otišla sam po njega, spasila ga i uvela u kuću. Zatim je blato ušlo u kuću. U međuvremenu, probudila sam svoje roditelje i dalje smo izašli kroz prozor“, prisjeća se Amina Imamović, mještanka Donje Jablanice.
Ta noć Amini je uzela ono najdragocijenije – devet članova njene porodice. Dom je nestao zajedno sa svime što je u njemu postojalo. Svaki trag na mjestu tragedije koji nije uklonjen ni nakon godinu dana podsjeća je na život koji je odjednom prestao postojati. Bol je sirov, a osjećaj napuštenosti ogroman.
„Općina je uradila ono što je u njihovom dometu i ono koliko oni mogu. Dok država kao država – nadam se da će se probuditi i da će konačno opravdati svoje plate i stolice, ne samo da sjede i ispijaju kafe“, dodala je ona.
Samo humanost ljudi i donacije drže proces obnove u životu. Neki objekti su obnovljeni, ali mnogi još čekaju svoj red. Proceduralne prepreke i spori administrativni koraci koče radove. Obećanja nadležnih često ne odgovaraju tempu potrebe onih koji su ostali bez svega.
„Što se tiče stambenih zbrinjavanja, došli smo do cifre od šest do sedam miliona konvertibilnih maraka, s obzirom na to da je potrebno bilo izgraditi 20 novih stambenih objekata u Donjoj Jablanici i tri u naselju Zlate. Na Mirkama je šest porodica dobilo svoje nove stambene objekte“, izjavio je načelnik općine Jablanica Emir Muratović.
Prva godišnjica poplava obilježena je kroz dva svijeta. Sjaj ceremonijalne akademije općine i mjesto stvarne tragedije – okupljanje koje su sami građani organizovali. Mnogi pozvani zvaničnici nisu se pojavili uz ispriku službenog puta, a oni koji jesu sjedili su u prvom redu, dok su tonovi solidarnosti odjekivali dvoranom. Porodice u pozadini svojim nijemim prisustvom govorile su više od riječi. Paradoksalna gesta koja je otkrila pravu sliku solidarnosti.
„Danas stojim ovdje s bolom u srcu, ali i s ponosom što mogu govoriti o onima koji su obilježili moj život i živote svih nas“, istakla je Amina Imamović u svom govoru na komemoraciji.
„U našoj familiji je devetoro nastradalo, samo je mali Edib preživio. Danas mi je najteži dan u životu. Sve se ovo izdešavalo… Iskreno da kažem, dosta sam i šutio. Danas me je povrijedilo najviše što, došli smo na obilježavanje, nismo imali mjesta ni ja, ni otac, ni mama. Danas smo moja porodica i ja doživjeli poniženje od svakog. Prvi redovi, drugi redovi – sve su neki ljudi koje niti znam, niti poznajem. Da su bar bili ljudi iz Jablanice odavde“, kazao je Kenan Velić mještanin Donje Jablanice.
Pravda je i dalje daleko, istrage se odvijaju iza zatvorenih vrata, a javnost ne zna detalje. Do sada nije podignuta ni jedna optužnica. Nerad nadležnih i zatvorenost procesa ostavljaju preživjele same s bolom i sjećanjima. Takav odnos nadležnih šalje jasnu poruku: oni koji su preživjeli moraju naučiti živjeti s tragedijom koju sistem vješto ignoriše.
Današnji dan u općini Jablanica je Dan žalosti. Također, današnji dan u ovom gradu je posvećen za vjerske obrede i prisjećanje na žrtve katastrofe koja se dogodila.
