Jovana Stevanović je fudbalerka ŽFK ‘Radnik’ iz Bijeljine, trenutno je s 25 golova druga na listi golgeterki kadetske Premijer lige BiH, a njen klub je ubjedljivo prvi na tabeli i ozbiljne su kandidatkinje za šampionsku titulu. Početkom februara Jovana ide i na reprezentativni kamp u Zenicu, a san joj je da jednog dana zaigra za reprezentaciju.
Jovanin brat Đorđe je veoma talentovan slikar kojem su grafitna olovka i papir dovoljni da napravi remek-djela hiperreralizma. S crtanjem je počeo sam, slijedeći svoj talent i osjećaj, a tek odnedavno je krenuo na časove slikanja Slikarske radionice ‘Paleta’ u Zvorniku i nada se nastavku školovanja na Likovnoj akademiji.
Posjetili smo Đorđa i Jelenu u njihovoj kući u mjestu Karakaj kod Zvornika gdje žive s roditeljima Ilinkom i Draganom. Đorđe ima 17 godina i učenik je drugog razreda Tehničkog školskog centra u Karakaju, a 14-godišnja Jovana ide u osmi razred osnovne škole.
“Đorđe i Jelena ne čuju od rođenja što im je otežalo i razvoj govora. Pohađaju školu redovno, ali po prilagođenom programu, odlično su prihvaćeni u školi i društvu, Đorđe u slikarskoj radionici a Jovana u klubu, i nismo se susretali s nekim većim problemima. Pronašli su se u slikanju i fudbalu, oboje su posvećeni do kraja onome što rade i milina ih je gledati”, kaže mama Ilinka dok nam Đorđe pokazuje neke od fenomenalnih radova a Jovana brojne medalje i priznanja koje je osvojila među kojima statua za ‘Najbolju fudbalerku’ i diplomu koja potvrđuje da je među najboljih 15 sportista i sportistkinja Zvornika za 2016. godinu.
Portreti koje slika Đorđe i koji ‘samo što ne progovore’ očarali su prvo njegove drugare i profesore u školi u koju ide, a preko Komisije za socijalnu zaštitu i inkluziju Zvornik osnovane kroz “Projekat razvoja i saradnje regije Birač” koji je finansirala Vlada Kraljevine Holandije, a provele agencije Ujedinjenih nacija UNDP, UNICEF i UNHCR, o njegovom radu upoznati su i u Gradskoj Upravi Zvornika koja kroz rad ove Komisije dolazi u susret sa mladim ljudima kojima je potreban dodatni podsticaj da iskažu talente. Odmah su reagovali i u ovom slučaju i povezali Đorđa sa slikarom i pedagogom Jovom Lalićem i podržali njegovo uključivanje u Slikarsku radionicu ‘Paleta’ u Zvorniku.
“Đorđe je dugo radio sam i više za sebe, tu i tamo bi uradio neki portret po narudžbi, a sada kad su ga prepoznali preko opštinske komisije došao je u centar pažnje, mediji su pisali o njemu, a postoji i velika šansa da dobije podršku za dalje školovanje”, kaže mama Ilinka dodajući kako su ih kontaktirali i sa Univerziteta “Slobomir” i iskazali spremnost da podrže Đorđa u studiranju na njihovoj Akademiji umjetnosti:
“Likovna akademija i izložba su mu san, kao što njega i Jovanu podržavamo u svemu, uradićemo sve što možemo i da i taj san ispuni, što je vjerujemo uz obećanu podršku moguće”.
Do prve izložbe, Đorđe svoje radove predstavlja na svom Instagram profilu gdje prati i radove drugih umjetnika, i posebno mu je drago kada neko od njih stavi ‘like’ ili neki komentar na njegov rad. Na svom profilu je napisao kako je umjetnost njegov život i kako mu je cilj da inspiriše one koji ga prate.
“Svijet mi je rekao da ne mogu biti ja, pa sam uzeo olovku i napisao riječi: ‘Ja mogu’”, stoji na njegovom profilu.
Dok se Đorđe ne odvaja od olovke i papira, Ilinka i Dragan kažu kako Jovana od malih nogu voli samo fudbal, gleda utakmice i “samo da joj je da trči za loptom”:
“U Karakaju se djevojčice skupile i osnovale klub, počele igrati, brzo su je primijetili iz ‘Radnika’ i pozvali je u Bijeljinu da igra kod njih, prošle godine su umalo osvojile titulu, igrale su derbi sa Sarajevom, a Jovana je bila prva na listi s najviše postignutih golova. Ove godine ih niko ne može stići na tabeli a Jovana je sad druga na listi”, priča mama Ilinka.
Tata Dragan kaže da ne žali truda koji su on i mama Ilinka i pored ne baš najbolje finansijske situacije u kojoj se nalaze uložili i ulažu kako bi Jovana mogla ići na treninge, i Đorđe odnedavno u slikarsku radionicu.
“Na početku smo plaćali prevoz do Bijeljine, onda sam digao neki kredit da kupim auto, sad je vozim do Branjeva gdje je sačeka trener i vozi u Bijeljinu. Ne možemo je voziti baš na svaki trening, ali ona to nekako nadoknadi. Igra špica, redovno postiže golove i kad je gledamo kako igra zaboravimo na sve poteškoće s kojima se susrećemo”, kaže tata Dragan.
“Oboje imaju ugrađen kohlearni implantat koji im omogućava da čuju, ali kad Jovana igra mora skinuti vanjski dio kako se ne bi oštetio, a Đorđe za slikanje treba potpunu tišinu i odlazi u svoj svijet tako da dok slika i on isključi aparat kako bi se potpuno posvetio slikanju. Jovana dok igra reaguje na okolinu, na sudijsku pištaljku i saigračice”, pričaju nam Ilinka i Dragan.
“Imaju našu punu podršku, i poručila bih svim roditeljima da podrže djecu u onome što vole, da ih ne obeshrabruju i da budu uz njih!”, kažu Ilinka i Dragan dodajući da je u svemu jako bitna i podrška sredine koja što je senzibiliranija omogućava bolje okruženje za svako dijete.
Od 2013. godine UNDP, UNHCR i UNICEF uz podršku Vlade Kraljevine Holandije realizirali su “Projekat razvoja i saradnje regije Birač” koji obuhvata opštine Milići, Vlasenica, Bratunac i Srebrenica, kao i grad Zvornik.
UNICEF BiH bio je zadužen za komponentu “Jačanja sistema socijalne zaštite i inkluzije” na području ove regije unutar čega i za rad na uspostavi opštinskih komisija za socijalnu zaštitu i inkluziju, operativnih timova, izradi akcionih planova za svaku opštinu sa ciljem jačanja sistema socijalne zaštite i inkluzije, jačanju kapaciteta predškolskih ustanova, uključivanju djece i mladih u sport i drugih aktivnosti što je doprinijelo činjenici da su ove zajednice danas postale senzibilizirane i da je inkluzija zaživjela ne samo u školama, već i u samim zajednicama koje su danas i same inkluzivnije nego na početku provedbe Projekta.
(Zasvakodijete.ba)
