Goli za gole

PRIČA JEDANAESTA

Definitivno nam ode ljeto. Ono ostavlja za sobom razloge i za tugu i za radost. Tuga je što nema više onog idlično-romantičnog života na Drini, a veselo je to što nema više svakodnevnih ljetnih vijesti o požarima i straha od njih. Međutim, ponegdje ipak ima tog straha. O tome govore, u slici i riječi, plakate izlijepljene ovih dana na svim javnim mjestima. Na njima piše „Oktobar, mjesec borbe protiv požara“.

Svaka čast borbi protiv požara, treba je poštovati u svim mjesecima, pa i u oktobru. Ali zašto baš da oktobar bude glavni protivpožarni mjesec? Ne možemo da se ne začudimo, ma koliko da smo oguglali na sva čuda ovog našeg čudesnog doba. Zašto oktobar, kad već nije juni, juli ili august. I septembar bi čak mogao da se provuče, ali oktobar teško.

Pitao sam to „zašto“ desetine ljudi i svi vrte glavom osim jednog „crnohumoriste“ čiji je komentar bio: „Ma izazivaju piromane, eto zašto“.

Kako ubjedljiv i razložan odgovor ne stiže, sve više me zaokupljuje misao da je među mjesece ubačena kadrovska vrteška, sa jednogodišnjim mandatom. Tako, eto, oktobar koji je u svoje vrijeme bio zadužen za žute jesenje boje i otužnu poeziju, ove godine mora da brine o požarima. Nastavi li se to horizontalno kruženje funkcija, možda iduće godine januar bude zadužen za energičnu borbu protiv požara, a juli za mjesec smučanja, umjesto sunčanja. Srećom, pored tih protivpožarnih, imamo i neke vedrije plakate. Na primjer, one koji nas neodoljivo mame na naše kasne filmske predstave, te svojevrsne kurseve seksualnog uzdizanja na nivo najvećih evropskih dostignuća. Kasnimo u mnogim životnim područjima ali u „goloj industriji“ držimo priključak.

Tome svakako doprinose neke naše komparativne prednosti. Obzirom da kod nas prosječna plata sve više zaostaje za prosjekom u drugim sredinama, mi smo prekaljeni borbom za „goli život“. Stoga bi ova humana akcija, kojom bioskop doprinosi seksualnom prosvećivanju radnih i neradnih masa, a koje to neobično vole, mogla dobiti dostojan naziv – „GOLI ZA GOLE“.

Pri tome goli neće ostati jedino preprodavci bioskopskih ulaznica, popularni „tapkaroši“, jer je tapkanje postalo zanat i po. Nisu oni krivi što žive u gradu koji je ono poznato geslo „hljeba i igara“ – pretvorio u svoje „hljeba i onih stvari“.

Zvornicki.ba