Glas u Bosni i Hercegovini otprilike vrijedi 50 KM, a građani mahom pristaju na ove ponude, smatrajući da njihov glas ionako ne može da promijeni izborni rezultat. Iako se radi u krivičnom djelu, rješenja za ovaj problem nema ni na vidiku, jer nadležne institucije rijetko reaguju, čak i kada za to postoje neoborivi dokazi.
Zato političke partije imaju punu slobodu da nude novac građanima kako bi od njih kupili glas i osigurali dobar rezultat na izborima. Pojedina nevladina udruženja su upozorila da aktivisti već obilaze građane nudeći novac i poklone, a na meti su posebno penzioneri.
Sudeći po tome, ni ova izborna godina neće biti drugačija od ostalih, pa se postavlja pitanje kako se boriti protiv kupovine glasova, odnosno kako da penzioner, koji nema šta da jede, kaže „ne“ kada mu stranački aktivista pred kuću donese paket hrane i 50 KM.
Politička analitičarka Ivana Marić kaže da najveći problem predstavlja to što bi zakonske odredbe kojima bi se mogle regulisati zloupotrebe trebali donijeti uprаvo oni koji najviše zloupotrebljavaju izborni proces. – Ako uzmemo u obzir da jedan glas vrijedi 50 KM, a kupuje se po stotine hiljada galova, dođemo do jako velike cifre. Onda se postavlja pitanje otkud taj novac i ko ima novca da toliko plati u kešu građanima, i još da plati sve te ljude koji to rade za njh.
To bi se moglo riješiti kada bismo riješili stanje u pravosuđu, da se ispita otkud im toliki keš, jer sigurno na plaćaju preko računa – kaže Marićeva, naglašavajući da za sve postoji rješenje, ali ne i politička volja. S druge strane, politikolog Darko Kuzmanović smatra da je problem složen i mnogo dublje prirode nego što se to da naslutiti. – Da li će neko prodati glas ili ne, to je stvar pojedinca i njegovog stava, i protiv toga se teško boriti. Građani moraju da budu svjesni da u slučaju prodaje glasa daju mogućnost nekom drugom da odlučuje u njihovo ime – objašnjava Kuzmanović.
