Humana misija lovca iz okoline Zvornika kojeg s pravom nazivaju zaštitnik plemenite divljači, Fikret Čikarić iz sela Glodi svi poznaju kao čovjeka koji je od sigurne smrti spasio nekoliko mladih grla srneće divlјači.
Plemenita divlјač sve je češće na udaru raznih predatora, a posebno pasa lutalaca! U potrazi za hranom, uglavnom, napadaju srneću populaciju, mlada i nezaštićena grla, koja su nemoćna pred pravom najezdom lutalica.
U ovakvim situacijama, uloga lovaca je nemjerlјiva u čuvanju i zaštiti postojećeg fonda divlјači. Fikret Čikarić, iz zvorničkog sela Glodi, ima iza sebe tridesetpetogodišnji lovački staž. Za lov ga, prije svega vežu lјubav prema prirodi i divlјači.
Iako sa bogatom lovačkom karijerom, ne može se, kaže, pohvaliti nekim većim ulovom. Ali, u svom selu i Lovačkom udruženju „Vukovi sa Drine“, Čikarića svi poznaju kao čovjeka koji je od sigurne smrti spasio nekoliko mladih grla srneće divlјači.
-U blizini moje kuće, nedavno se u beznadežnoj situaciji našao srndać star oko sedam mjeseci. Sigurno kilometrima je odolijevao potjeri lutalica. Kada je preplivao rijeku Drinjaču, vidjelo se, da ga umor sve više savladava – priča Fikret.
Okružen grupom razjarenih pasa, mladi srndać je zapiskao, bio je to svojevrsni vapaj za pomoć. Srećom, u blizini se našao Fikret da pomogne nemoćnoj životinji. Pritrčao je i rastjerao lutalice, koji nisu lako odustajali od plijena.
Unezvereni srndać, očigledno, osjetio je lјudsku zaštitu i „prepoznao“ svog spasioca, pred kojim je na samo metar legao da malo predahne, dok se ponovo bezbrižno ne uputi u svoje prirodno stanište.
Naravno, i Fikret je pun uzbuđenja, jer ovaj događaj kod njega budi uspomene na neke ranije slučajeve spašavanja srneće divlјači zbog čega je, kako kaže, svoj život umnogome vezao za ovu plemenitu životinju.
U porodici Čikarić, ali i među zvorničkim lovcima, i danas ne blijede sjećanja od prije desetak godina kada je Fikret, od sigurne smrti, spasio jedno tek rođeno lane iz čelјusti razjarenih pasa lutalica, koje je, potom, oplemenilo život ove porodice.
Bojeći se za njegovu dalјu sudbinu, narednih nekoliko mjeseci, Fikret je mladu životinju držao u dnevnoj sobi svoje porodične kuće. Hranio je mlijekom, ali i slatkišima: šećerom, keksom, čokoladom…
Kao svojevrsni milјenik u domaćinstvu Čikarića, ali i njihovih komšija, mala srna se odomaćila u novom domu. Od Fikreta i njegove supruge skoro da se nije odvajala. –Gdje god smo išli, ona je bila sa nama. I na traktorsku prikolicu i u kombi je uskakala, jednostavno nije nam dala nigdje da idemo bez nje – sjeća se Fikret.
Čikarići su toliko zavolјeli svoju „Bubi“, da im je ona postala kao neko ko je najrođeniji. Međutim, poslije 15 mjeseci, „Bubi“ je, iznenada, napustila domaćinstvo Čikarića. Da li je „povukao“zov divlјine ili nešto drugo – Fikret ni danas nema odgovor, ali ih je njen odlazak, podsjeća, uveliko rastužio.
Uzalud je pokušavao da je nađe, ali traga i glasa o njegovoj lјubimici tada nije bilo. I, kada su skoro izgubili svaku nadu da će je pronaći, „Bubi“ se, nakon sedam-osam mjeseci ponovo pojavila u dvorištu Čikarića.
Skoro bez predaha nastavlјa Fikret storiju koja neodolјivo podsjeća na onu bajkovitu pjesmu o lanetu sa srećnim krajem. –Bez ikakvog straha je ušla u kuću. Zagrlio sam je, polјubio i osjetio takvu toplinu koju može samo da podari neko ko mu je najrođeniji. Bio je to, bez pretjerivanja, jedan od najradosnijih dana u mom životu.
Druženje Čikarića i njihovih komšija sa tad već odraslom srnom, sjeća se Fikret, trajalo je više od sat vremena. Fikret kaže da je kasnije bilo još nekoliko „kontakata“ i druženja sa „Bubi“ u obližnjoj šumi, u lovištu lovaca iz Kamenice.
Ne čudi zato što je ovaj 61-ak posebno emotivno vezan za srneću populaciju. Zbog lјubavi prema ovoj plemenitoj životinji, godinama ne lovi srneću divlјač. –Dovolјno je da ih vidim u lovištu, i ja sam beskrajno srećan. Meni i mojoj porodici, vjerujte, „Bubi“ je oplemenila život. I zato ta nostalgija još uvijek traje – kazuje Fikret Čikarić, ne skrivajući ni danas emocije o toj nesvakidašnjoj lјubavi čovjeka i životinje.
(Lovačke novine RS)
U vojsci čuvao lane Davne 1976.godine, služeći vojni rok u vršačkoj kasarni, na jednoj od karaula koje su se tada nalazile na granici sa Rumunijom, Fikret Čikarić je, takođe, na sličan način od sigurne smrti spasio žensko srneće mladunče.
U svojoj karauli, odgajao je i hranio ga punih devet mjeseci. Kad je odrasla i ojačala, srna je, iz vojničkog objekta, otišla u prirodno stanište.
Fikret Čikarić svojim radom u mjestu Glodi uveliko doprinosi da se ovo mjesto i turistički razvija. Pored postojećeg reprezentativnog ribljeg restorana u ovom mjestu u vlasništvu Mehmeda Ademovića, Čikarić je obnovom vodenice proširio ponudu za posjetioce ovog mjesta u Kamenici kod Zvornika.
Fikret Čikarić je vlastitim angažmanom uz pomoć svojih komšija i dobrih ljudi obnovio vodenicu na rijeci Drinjača, sagradiviši je isto kao što je izgledala i prije rata.
(Mišo Lazarević, lovacke novine rs)
