Edin Ramić, federalni ministar raseljenih osoba i izbjeglica je u intervjuu za Faktor rekao kako su do sada osigurali 850 održivih radnih mjesta u povratničkim sredinama, a da je cilj da se do kraja mandata ta cifra zaokruži na 1.000.
Govoreći o obnovi domova povratnika podsjetio je da je od 2015. godine Ministarstvo izgradilo ili obnovilo 1.066 stambenih jedinica te naglasio kako idu ka cilju da bude postavljen i posljednji crijep za svakog čovjeka, koji želi da se vrati. A potom, da sva sredstva i sve snage ulože u ekonomiju, zapošljavanje, obrazovanje, zdravstvo i sve druge dimenzije života u povratničkim zajednicama. Osvrnuo se i na iznošenje podataka pojedinih organizacija u javnosti kako enorman broj povratnika napušta Bosnu i Hercegovinu jer nemaju uslova za život.
Možete li nam reći u vašem mandatu, od 2015. godine, koliko je povratnika zaposleno projektima Ministarstva na čijem ste čelu?
– U toku ovog mandata, Ministarstvo je u saradnji sa firmama i obrtnicima u povratničkim sredinama osiguralo 850 održivih radnih mjesta. Očekujemo i potrudit ćemo se da do kraja ovog mandata, taj broj bude dobro viši od 1.000 zaposlenih povratnika. Kada provučete te brojke kroz kalendarsku matematiku, ovo Ministarstvo je de facto svaka dva dana osiguralo po radno mjesto za povratnike u firmama. U ovom procesu, izvršili smo jedan krucijalni proces, a to je odvajanje s jedne strane – onoga što su socijalna i humanitarna davanja, a s druge strane – investicije za jačanje privrede i širenje ekonomskih kapaciteta.
Da nam pojasnite to odvajanje?
– Jednostavnije rečeno, to je razlika između podrške slabima i podrške jakima. Ne radi se, niti se smije raditi o tome da kažete jedna je bitna, a druga nije. Obje su važne, a loše je samo kad ih pomiješate, pa dajete neuspješnim firmama nešto kao socijalu, te ih pretvorite u ekonomiju isključivo ovisnu o budžetskim dotacijama. Druga strana medalje je da dajete novac nekim ljudima da eksperimentišu i igraju se ekonomije, bez potrebnih znanja i vještina, a teško ćete naći čovjeka koji za sebe ne misli da nije rođen za nekog direktora. Jako je osjetljivo odvojiti te dvije grupe i začas možete biti optuženi za socijalnu neosjetljivost. Oni koji su na primjer u stanju socijalne potrebne smatraju da je sav budžetski novac njihov, bez obzira da li su to prehrambeni paketi, mehanizacija ili podrška preduzećima. Dok, oni koji su uspješni smatraju da je podrška osjetljivim kategorijama “bacanje novca“ i da to ne donosi korist zajednici. Mi koji treba da odlučujemo između ta dva suprostavljena koncepta, čas smo krivi jednimm čas drugima, istina sve manje, jer ljudi shvataju naš pristup o kojem smo već govorili.
Impozantna je cifra da je od 2015. godine Ministarstvo izgradilo ili obnovilo 1.066 stambenih jedinica. Da li imate podatak koliko je objekata obnovljeno prije vašeg dolaska na čelo Ministarstva? Koliko stambenih jedinica planirate obnoviti u ovoj godini?
– Kao što je već primijećeno u javnosti, kada uzmete u obzir taj broj od preko 1.000 stambenih jedinica – ovo Ministarstvo je svaki dan u prosjeku, u protekle tri godine, napravilo ili učestvovalo u obnovi po jedne kuće ili stana. Dobili smo pozitivnu povratnu reakciju javnosti da je riječ o impoznatnoj cifri, što oslikava napore ovog Ministarstva i čini nam zadovoljstvo, jer ispunjavamo zadatke koje smo preuzeli. Što se tiče godina prije ovog mandata, ne raspolažem u ovom trenutku tačnom matematikom, ali mogu sa sigurnošću reći da su brojevi pravljenih kuća i stanova u prosjeku bili još veći, te su moji prethodnici zaslužili veće pohvale ili priznanje nego što su ih dobijali. To je već pitanje neke posebne logike javnosti. Trend je da idemo ka cilju, da bude postavljen i posljednji crijep za svakog čovjeka, koji želi da se vrati. A potom, da sva sredstva i sve snage uložimo u ekonomiju, zapošljavanje, obrazovanje, zdravstvo i sve druge dimenzije života u povratničkim zajednicama.
Opće je poznato koliko se trudite da pomognete povratnicima, međutim pojedine nevladine organizacije uporno izlaze sa ciframa alarmantnog odlaska iz Bosne i Hercegovine povratnika u RS jer nemaju uslova za život. Kako to komentirate?
– Stvorena je situacija u kojoj treba da bude stid svakog ko primijeti neke pozitivne projekte institucija. Nekome odgovara samo crna slika, defetizam, širenje takve atmosfere da je jedini zaključak da treba što prije pobjeći odavde. A ono što je najzanimljivije je da apsolutna adresa prema kojoj je usmjerena ta medijska presija jesu skoro isključivo Bošnjaci. Prema Bošnjacima je uglavnom upućena poruka da trebaju pakovati kofere i ići iz BiH što prije. Postoji jedan zakon, neminovan kao gravitacija, ljudi neće uspjeti ako im uništite samopouzdanje i uvjerite ih da je nemoguće ovdje uspjeti, napraviti nešto.
Da li po vama treba postojati kritička javnost?
– Naravno da je važno, ne samo deklarativno, već suštinski da postoji i kritička javnost. U demokratskom poretku, ona je posebno bitna kada iznosi istinu i kritiku zasnovanu na činjenicama, a u pravnom poretku mora biti dopušteno čak i novinarstvo koje iznosi laži. Vi ne možete zabraniti laž, jer šta je laž? Ako je samo na vlasti odgovornost da to utvrdi, to onda vodi u jednoumlje. Ljudi koji lažu često nisu ni svjesni toga. Tu je glavna individualna odgovornost. Mediji imaju pravo iznositi čak i laž, a njima je na čast da li će govoriti neistinu. Imate medije, koji prekomjerno konzumiraju to pravo koje im je dato da pišu šta god hoće, pa samo iznose laži, ali dovoljan je dokaz kuda to vodi činjenica da im tiraži padaju. Kao i te neke nevladine organizacije koje iznose alarmantna upozorenja, sve dok ih neke stranke ne imenuju za šefove izbornih štabova ili u upravne odbore. Svako ozbiljan to treba uvijek uzeti s rezervom.
Završen je javni poziv za podršku investicijskim projektima u cilju zapošljavanja povratnika u 2018. godini, pa da nam kažete kakav je odziv? Koliko je novca predviđeno za realizaciju i koji investicijski projekti su u fokusu?
– Po podacima, koje marljivo zaprima i obrađuje naš Sektor za održivi povratak, na javni poziv za podršku investicijskim projektima u cilju zapošljavanja povratnika, ove godine se prijavilo 30 privrednih subjekata, uz 43 prijave iz prošle godine. Za javni poziv u 2018. godini uključene su općine koje su izostavljene u prethodnoj godini i općine iz kojih ranije uopće nismo imali prijava iako su bile obuhvaćene javnim pozivom. Pored investicijskih projekata, tu je i javni poziv za preduzeća iz oblasti male privrede, kojih se prijavilo oko 150. U poređenju sa nekim ranijim periodima, značajno je povećanje broj zainteresiranih preduzeća. Dozvolite mi da sve to protumačim kao jasan i snažan signal povećanja povjerenja samih korisnika prema Federalnom ministarstvu raseljenih osoba i izbjeglica. Budžetski okvir, koji nam je na raspolaganju za podršku privrednicima, nije u skladu s potrebama privrednika i našim kapacitetima. Ali uz odabir najboljih projekata, možemo ostvariti mnogo veće rezultate i povratničke sredine mogu dobiti mnogo više ekonomske koristi. Preko ovog javnog poziva podržavat će se projekti u iduće dvije godine, tako da ćemo nastojati sve dobre prijave, koje ne prođu ove godine, pozitivno riješiti iduće godine.
Da nam nešto više kažete o javnom pozivu podrške start-up povratnika?
– Ono što je naš cilj u vezi sa start-up projektom jeste da potaknemo poduzetništvo unutar povratničke populacije. Želimo naučiti prije svega mlade ljude da kreiraju radna mjesta a ne da čekaju zaposlenje. Čekanje je status koji umrtvljuje čovjeka, često mu služi kao izgovor za nedostatak vlastitih ideja i akcija. S tim u vezi, kroz saradnju sa zainteresiranim nevladinim organizacijama i drugim partnerima radimo i na radionicama i treninzima na kojima bi potencijalni korisnici stekli potrebna saznanja o pokretanju biznisa, sticali potrebne vještine i učili kako da razumiju i istražuju tržište. Cilj je da na kraju sami korisnici ne traže, po automatizmu traktor ili plastenik po logici “to svako traži“, već da se dođe do originalnih ideja, koje imaju potencijal širenja. Suština startupa je da je bolje da od deset projekata devet propadne, ako će onaj jedan koji je uspio ostvariti širenje i prerasti u veliku kompaniju, nego da uspiju svi ali da svi budu prosječni bez potencijala za širenje. Mi imamo primjere uspješnih sa malo podrške i neuspješnih sa ogromnom podrškom institucija.
(Faktor)
