-Kosti moga rahmetli babe našli su sto metara od kuće u Kamenici, kod Zvornika, gdje živi moja majka – počinje svoju priču Islam efendija Mehmedović.
Sjeća se da su, nesvjesni da ekshumiraju baš njegovog oca Ismeta, radnike častili kafom. Okupila se porodica, prijatelji u avliji. Tek poslije su saznali bolnu istinu…
-Prekinuli su našu agoniju koja je trajala 24 godine. Kost po kost. I evo hvala Allahu, pronašli smo to što smo pronašli, i ove godine ćemo se bar na trenutak umiriti oko njegovog mezara- ističe Mehmedović.
Oca Ismeta, kojeg će sahraniti ovog 11. jula, priča nam, posljednji put vidio je u martu 1992. godine, u vrijeme svetog mjeseca ramazana.
-S obzirom da sam službeno, vjersko lice, bio sam na drugoj teritoriji. Oca sam posljednji put vidio 1992. godine. U trenutku kada se desio genocid imao je 58 godina. Bio je zarobljen u šumama oko Srebrenice, i sa ostalim zarobljenicima sproveden na mjesto stratišta, najvjerovatnije. Zajedno sa ostalim Bošnjacima civilima, strijeljan je u mjestu Grbavici kod Zvornika- opisuje tragičnu sudbinu svog babe efendija Mehmedović.
Ističe da su se nadali da će ga ipak pronaći živog…
-Nada je u našem slučaju umrla 1995. godine. Molili smo Boga samo da nađemo njegove kosti da ga dostojanstveno sahranimo po običajima koje nalažu ljudske norme, pogotovo u vjeri islamu. I evo sada, nakon toliko godina, ponovo grlim svoga oca- dodaje Mehmedović.
Sa porodicom živi u Sapni, a osim oca u stravičnom genocidu izgubio je mnoge članove porodice, od najbližih tri amidžića i snahu.
(Fakrot)
