Četrdesettreća priča
Sigurno ste čuli za onog Japanca što je naumio da biciklom obiđe oko svijeta. Ali malo k’o zna da je taj Japanac prije dva mjeseca prošao kroz Zvornik. Baš toga dana je pisalo u „Politici” da je on, dan prije, prošao kroz Beograd i da odatle nosi prijatne utiske.
U Zvornik je stigao u predvečernjim satima nakon cjelodnevne naporne vožnje. Ne sjećam se više ni kako se taj zvao. Uostalom, sva ta imena su nekako ista. Tek, naumio taj momak da se malo odmori i gdje će drugo nego na plato ispred robne kuće. Bicikl sa kompletnom opremom naslonio je na onaj istureni izlog i sjeo na ivičnjak.
A ispred robne kuće uvijek vašar. Istočnjačka faca i garderoba koja se sastojala samo od sportskih gaćica brzo su privukli pažnju. I ovoga puta najbrži su bili šverceri ili prodavci istambulskih krpa. Kao po komandi sjure se na Japanca sluteći u njemu, onako razgolišenom, dobru mušteriju. Međutim, Japanac se nije obazirao na to nego se u svojoj istočnjačkoj meditirajućoj pozi – odsutnim pogledom uprtim u jednu tačku – mrtav hladan odmarao.
Šverceri su ga brzo ostavili jer, svaka čast neobičnoj pojavi, ali valja jurišati na ostale prolaznike i praviti pos’o. Međutim dječurlija, mlađe švercersko pokoljenje, nađoše da je Japančev bicikl zanimljiv, što je zaista i bio. Najprije su kružili okolo, a zatim prešli na stvar, to jest bicikl. Bilo ih je desetak i svako se okomilo na poneki dio. Okretali su pedale, pretraživali rance, ni jednog trenutka ne ostavljajući na miru zvonce.
E, sad Japancu više nije bilo do meditacije. Ustao je i jedva nekako izvukao bicikl iz razdragane mase istraživača i pokušao da se udalji od robne kuće. Ali ni to nije bilo lako. Već su navalili lovci na devize i odmah tražili na nabadajućem njemačkom jeziku da kupe marke i dolare. On je uzaludno pokušavao na engleskom objasniti da ništa ne razumije. Bilo je mučno sve to posmatrati, ali kako li je tek bilo Japancu.
Nešto kasnije opet sam vidio neobičnog gosta na recepciji hotela. Dugo se natezao sa recepcionarom koji je, očigledno, bio totalno operisan od stranih jezika. Ko zna kad bi se završilo to sporazumijevanje prstima da nije naišao jedan dječko i sa nekoliko riječi na engleskom otklonio nesporazum.
Taj Japanac je pošao na put oko svijeta prije dvije godine. Da se vrati kući trebat će mu još toliko, pa će odiseja potrajati pune četiri godine. Nešto mislim, on sigurno vodi dnevnik u kojem bilježi utiske sa putovanja. Ako je, kojim slučajem, zapisao nešto o Zvorniku onda sigurno nisu izostala dva detalja: da je prošao i Čikago i Peking i Alpe ali da mu je biciklu najveća opasnost zaprijetila ispred zvorničke robne kuće i da je u Zvorniku naišao na , valjda, jedinog recepcionara na svijetu koji ne zna ni dvije riječi na engleskom.
(Zvornicki.ba)
