Svake jeseni, pejzaži se transformišu u prizore bogatih boja, kada se zeleno lišće polako pretvara u živopisne nijanse crvene, žute i smeđe, prije nego što u potpunosti opadne. Ovaj prirodni fenomen nije samo vizuelna promjena već ključni proces pomoću kojeg se drveće prilagođava hladnijim mjesecima i omogućava sebi preživljavanje. Ali zašto zapravo lišće opada i koja je uloga ovog procesa?
Proces opadanja lisća
Tokom jeseni, kako dani postaju kraći, a temperature padaju, drveće počinje da se priprema za zimu. Ovo smanjenje svjetlosti uzrokuje pad u fotosintezi – procesu kojim biljke proizvode energiju pomoću sunčeve svjetlosti. Lišće, koje u toplijim mesecima služi kao fabrika hrane, postaje energetski nepraktično za održavanje, pa biljka povlači hranljive materije iz lišća natrag u stabljiku i korijen, čuvajući zalihe za proljeće.
U ovoj fazi, aktivira se hormon etilen, dok apscizinska kiselina inicira proces razdvajanja lista od grane. Kada se formira sloj ćelija između lista i stabljike, list pada, sprječavajući dalji gubitak vode kroz isparavanje, što je posebno važno tokom zime kada biljka ne može lako nadoknaditi izgubljenu vodu.
Tokom jeseni, kako dani postaju kraći, a temperature padaju, drveće počinje da se priprema za zimu. Ovo smanjenje svjetlosti uzrokuje pad u fotosintezi – procesu kojim biljke proizvode energiju pomoću sunčeve svjetlosti. Lišće, koje u toplijim mesecima služi kao fabrika hrane, postaje energetski nepraktično za održavanje, pa biljka povlači hranljive materije iz lišća natrag u stabljiku i korijen, čuvajući zalihe za proljeće.
U ovoj fazi, aktivira se hormon etilen, dok apscizinska kiselina inicira proces razdvajanja lista od grane. Kada se formira sloj ćelija između lista i stabljike, list pada, sprječavajući dalji gubitak vode kroz isparavanje, što je posebno važno tokom zime kada biljka ne može lako nadoknaditi izgubljenu vodu.
Smanjenje gubitka vode i zaštita biljke
Opadanjem lišća drveće sprječava gubitak vode. Naime, lišće isparava vodu kroz sitne pore (stome), a zimi, kada voda iz tla postaje manje dostupna zbog mraza i niskih temperatura, biljka ne može lako nadoknaditi isparenu vodu. Bez lišća, drvo štedi vlagu i smanjuje rizik od sušenja tokom zime.
Pored toga, lišće može biti oštećeno jakim zimskim vjetrovima i snijegom. Kada je krošnja ogoljena, smanjuje se vjerovatnoća lomljenja grana zbog nakupljenog snijega, čime se biljka štiti od fizičkih oštećenja.
Koje vrste drveća gube lišće, a koje ga zadržavaju?
- Listopadno drveće: Drveće kao što su javor, breza, hrast, i jasen, gubi lišće u jesen. Ove vrste, poznate kao listopadne, dizajnirane su tako da se prilagode sezonskim promjenama i pripreme se za zimu bez lišća, čime čuvaju energiju i vodu.
- Četinari: S druge strane, četinari poput bora, smreke i jele zadržavaju svoje iglice tokom zime. Iglice imaju deblju zaštitnu kutikulu koja smanjuje gubitak vode i omogućava im da prežive hladne uslove bez potrebe za odbacivanjem. Četinari su prilagođeni da isparavaju manje vode, čime su u stanju da sačuvaju svoje iglice i nastave fotosintezu čak i tokom zime.
Priprema za proljeće
Tokom jeseni, kako biljka povlači hranljive tvari iz lišća natrag u svoje centralne dijelove, ona gradi zalihe koje će joj biti potrebne za novi rast kada dođe proljeće. Na taj način, drveće ne samo da preživljava zimu već i osigurava zdrav rast i bujanje krošnji u toplijem dijelu godine.
Opadanje lišća u jesen nije samo prirodan ciklus već i vitalni mehanizam preživljavanja drveća u promjenjivim uslovima. Svaka vrsta ima svoj način prilagođavanja, a fenomen jeseni još jednom pokazuje koliko je priroda u svojoj suštini sofisticirana i prilagodljiva.
