Mnogobrojni ljubitelji fudbala u sjeveroistočnoj Bosni poznaju lice Kerima Ćasorevića iz naselja Tupkovići u dolini Spreče koje se nalazi na pola puta između Kalesije i Živinica, a pripada teritoriji grada Živinice. Kerim cijeli svoj život prodaje sjemenke bundeva na fudbalskim utakmicama koje se igraju u Tuzli, Bijeljini, Zvorniku i drugim mjestima, ukoliko ima “derbija”, kako kaže Kerim. Većina ljudi koji prate fudbalske utakmice na stadionima upravo su prve “košpe” na fudbalskim utakmicama probale kupivši ih od Kerima.
“Nisu važni vremenski uslovi za odigravanje fudbalske utakmice, pa tako ni meni kao prodavaču sjemenki bundeva, “košpi” koje su po završetku rata postale moje primarni biznis”, govori Kerim Ćasorević za portal Zvornički ba. Volim fudbal i dosta pratim utakmice, a kada sam se odlučio početi baviti uzgojom bundeva i prodajom sjemenki, počeo sam i da redovno čitam sportske novine, a danas portale kako bih prisustvovao najposjećenijim utakmicama, a na koje mogu stići na vrijeme. Važno je dobro procijeniti posjetu utakmice, a vremenski uslovi i razdaljina meni nisu bitni“, kaže Ćasorević.
Na pitanje može li se živjeti od prodaje “košpi”, Ćasorević odgovara:
Uvijek se može živjeti od vlastitog rada, rodio sam se i živim u selu Tupkovići pored rijeke Spreče, od mojih roditelja sam nasljedio prelijepe poljoprivredne parcele koje sa porodicom cijeli život zasijavam obrađujem. U mojim njivima i mojoj zemlji imam bereket i sreću, a i nafaku. Pored toga što sam na svojim poljima prkiupljao hranu za porodicu, bilo je dovoljno i za uzgoj stoke od čega je život odmah poslije rata bio puno lakši. Kada sam se odlučio krenuti u ovaj posao sa “košpama”, zasijao sam ogromnu površinu bundevom i nekako s jeseni 1996.godine krenuo sa svojim košpama na fudbalske utakmice na Tušnju u Tuzli, Živinicama, Banovićima, Kalesiji, Srebreniku, Gradačcu, a nešto kasnije i na utamice u Zvorniku, Bijeljini, Ugljeviku, Doboju, znao sam za vikend posjetiti i šest fudbalskih utakmica.
Novac zarađen na fudbalskim utakmicama i utakmicama u sportskim dvoranama, uglavnom sam ulagao u obrazovanje i školovanje moje djece. Oni su meni to uzvratili na najljepši način koji bi poželio svaki otac. Odrasli su u čestite ljude sa titulama inženjera i vrhunskog majstora. Moj stariji sin postao je inženjer završivši Univerzitet u Sarajevo, a sve to je bio u mogućnosti upravo zahvljujući novcu zarađenom od “košpa”. Mlađi sin završio je srednju školu traženog smjera i odmah se zaposlio u odličnoj firmi sa sjedištem u Kalesiji. Vrata cijelog svijeta za njih su zahvljujući stečenom obrazovanju otvorena, sada jedan od njih radi i napreduje u Austriji, a možda mu se i njegov brat pridruži. Posebno me raduje što nisu zaboravili trud svojih roditelja u njihovom odgoju i sada redovno u ovim nešto mojim starijim danima, pomažu svoje roditelje u svakoj prilici kako bih i ja i moja supruga bili što manje opterećeni.
Iako ste u šestoj deceniji života još uvijek ste aktivni sa “košpama” na svim većim derbijima u “tuzlanskoj regiji”?
Ovo nije fizički težak posao, a pogotovo ako ste ga zavoljeli kao što sam ja to još u mojoj mladosti. Volim biti među narodom, nuditi im svoje košpe koje sam uzgojio sa ljubavlju i pripremio ih po mom vlastitom receptu. Recept sam brzo otkrio i moje košpe moraju da budu i dovoljno slane i hrskave, ali ne i preslane po čemu sam prepoznatljiv među ljubiteljima fudbala.
Nadam se da će me zdravlje služiti do kraja života jer se košpa i utakmica ne mogu odreći sve dok budem mogao hodati, rekao je Ćasorević za portal Zvornički ba na posljednjoj utakmici prvog dijela Premijer liga sezone 2022/2023 koja se igrala u Banovićima.
(Zvornički.ba)
