U praksi to znači da izvršenje nad platom ima jasna ograničenja, bez obzira na to da li je riječ o kreditu, komunalnom dugu ili sudskoj presudi.
Kada sud ili izvršitelj donese rješenje o naplati duga, ono se dostavlja poslodavcu koji je dužan provoditi obustavu dijela neto plate i taj iznos uplaćivati povjeriocu. Međutim, zakon postavlja gornju granicu koliko se može uzeti od mjesečne zarade, upravo da bi radniku ostalo dovoljno sredstava za osnovne životne troškove.
U najvećem broju slučajeva od plate se može oduzeti najviše jedna trećina neto iznosa. To se odnosi na tipična dugovanja poput bankarskih kredita, dozvoljenih minusa, dugova po tužbama, komunalnih potraživanja i drugih finansijskih obaveza. Ako radnik prima 1.200 maraka neto, maksimalna obustava po ovom osnovu u pravilu ne bi trebala prelaziti oko 400 maraka.
Postoje i situacije kada obustava može ići do jedne polovine plate. To su dugovi koji imaju poseban zakonski prioritet, prije svega izdržavanje djece, odnosno alimentacija, kao i određene naknade štete utvrđene sudskom odlukom. Kod takvih potraživanja zakon daje prednost naplati, pa je dozvoljen veći procenat zahvata u platu.
Važno pravilo je i zaštita minimalnog iznosa primanja. Izvršenje ne bi smjelo dovesti do toga da radniku ostane manje od zakonom zaštićenog minimuma, koji je vezan za visinu minimalne plate. Drugim riječima, dio zarade mora ostati izuzet od prinudne naplate, osim u posebnim slučajevima kao što su obaveze izdržavanja.
Kada postoji više dugova i više rješenja o izvršenju, ne naplaćuju se svi istovremeno preko dozvoljenog limita. Postoji redoslijed prioriteta. Najprije se namiruju obaveze izdržavanja, zatim dugovi po osnovu naknade štete, a tek nakon toga ostala potraživanja poput kredita i računa. Poslodavac ne smije obustavljati više od zakonom dozvoljenog ukupnog procenta, bez obzira na broj izvršenja.
Građani često misle da banka ili izvršitelj mogu “uzeti cijelu platu”, ali to nije dozvoljeno kada je riječ o primanjima iz radnog odnosa. Upravo ograničenje od trećine, odnosno polovine u posebnim slučajevima, predstavlja osnovnu zaštitu zaposlenih dužnika.
U praksi, svako rješenje o izvršenju mora jasno navesti osnov duga i način obračuna, a radnik ima pravo da zatraži uvid i provjeru obustava. Ako je obustava veća od dozvoljene, moguće je podnijeti prigovor nadležnom sudu.
