Milutin iz opštine Osmaci prošlog mjeseca preživjeo je pravu životnu dramu sa svojom porodicom. Krajem januara Milutin je u svom porodičnom domu doživjeo totalnu opstrukciju pluća i onda kreće drama. Njegov sin, koji je nedavno položio vozački ispit, morao je voziti Milutina za bolnicu jer su iz Službe hitne pomoći tražili da odmah krene prema Zvorniku jer je svaka sekunda presudna. Supruga je doživjela pravi šok i nije mogla voziti, a sin je uz instrukcije iz Hitne pomoći krenuo u susret sanitetu koji je odmah krenuo iz Zvornika.
Kroz maglu sam u vozilu čuo sina kako govori ljudima iz Hitne pomoći: “Spasite mi tatu molim vas, ne može da diše!” Poslije sam saznao da su mu kroz razgovor rekli da je sanitet hitne iz Zvornika krenuo prema nama sa upaljenom sirenom i rotacijom te kada ih primjeti da svira te upali sve četiri žmigavca.
Bio sam pri svijesti, ali sve kao kroz izmaglicu kada se automobil zaustavio negdje u Glumini, a iz saniteta me preuzeo Goran Šurbat, čovjek kome sam zahvalan i koji mi je uz osmijeh rekao: Ne brini spašen si!
Daljeg transporta i smještaja na interno odeljenje u JZU “Bolnica” Zvornik se ne sjećam. Nakon dijagnoze i svih ljekarskih pregleda, ljekari su donijeli odluku o načinu mog liječenja te odustali od mog eventualnog transporta u drugu zdravstvenu ustanovu.
Narednog jutra napokon sam se probudio, a sve to bilo je moguće zahvaljujući nadljudskim naporima ljekara, medicinskih sestara, tehničara i svih uposlenika zvorničke bolnice koji svaki minut, a posebno tokom noći žrtvuju sebe i pomažu pacijentima u svakom momentu.
Milutin dalje navodi: Veliki profesionalizam, odanost i odgovoran pristup poslu koji rade, omogućuju pacijentima. pa i meni brži oporavak. Danas poslije tri sedmice napuštam ovo odeljenje, prije svega zahvaljujući njima svima, uposlenima zvorničke bolnice. Moj povratak kući moguć je zahvaljujući uposlenim, od ljekara koje je u mom slučaju predvodio vrhunski doktor internista Boris Žarković, želim da pohvalim i radnike kuhinje, koji prilikom podjele obroka svakom pacijentu prilaze sa osmjehom i pitaju da li treba još nešto, spremačice koje hgijenu održavaju na visokom nivou, portirima koji su na usluzi svima koji posjete našu zdravstvenu ustanovu. JA IM DUGUJEM -NJIMA SVIMA JEDNO VELIKO HVALA I ŽELIM DA IMAJU ŠTO MANJE POSLA.
Milutin je za nešto više od tri sedmice upoznao veliki broj pacijenata iz svih dijelova Podrinja, ovdje leže pacijenti od Bratunca, Vlasenice, Milića, Srebrenice… Bez obzira na naša imena i vjeru, svi smo ovdje isti sa istim ciljem, a svi se u muci zbližimo i upoznamo, iskoristio bih priliku da pozdravim čovjeka iz Potočara, čovjeka koji je izašao ranije, čini mi se po imenu Bekto Bektić, ali nisam siguran da sam dobro zapamtio ime (zato što nisam bio oporavljen), nadam se da ce čitajući vaš tekst da se prepozna.
Zahvaljujem se direktoru bolnice, izuzetnom gospodinu Ivanu Popoviću, koji je na čelu ovakvog tima ljudi i koji je više puta našao vremena i obišao pacijente na odeljenju internog odjeljenja čemu sam u ove tri sedmice više puta lično svjedočio i poželio da direktori i drugih javnih institucija i preduzeća sljede primjer direktora zvorničke bolnice, ispričao je Milutin za portal Zvornicki. ba.
Uvijek je zadovoljstvo prenijeti ovakve pozitivne priče sa sretnim završetkom.
Brz oporavak našem čitatelju Milutinu ponosnom ocu dobre djece i vrjednom radniku koji svojim radom doprinosi lakšem odgoju nekoliko generacija na ovim prostorima.
Milutin je prilikom izlaska iz zvorničke bolnice ostavio i pismo u sandučiću namijenjenom pacijentima da izraze svoj vid zadovoljstva uslugama u zvorničkoj bolnici.
Prema riječima Anastasije Dragić, portparola JZU “Bolnica” Zvornik: Zaposleni su zahvalni g-dinu Milutinu za riječi i poruku hvale koju je ostavio na odjeljenju, to je svim uspolesnicima podsticaj da i ubuduće nastave posvećen rad i pružanje kvalitetne zdravstvene njege svim našim pacijentima.
(Zvornicki.ba)
