U bratunačkom naselju Mihaljevići, na samoj obali rijeke Drine, živi mladić čije ime znaju svi ribolovci Podrinja – Hajrudin Dubičić, među prijateljima poznat kao Hajro.
Iako još mlad, Hajrudin već deset godina svakodnevno peca i živi punim plućima uz rijeku Drinu, diše s njom i dijeli svaki njen ritam.
Njegova ljubav prema rijeci rodila se još u djetinjstvu, kada ga je prvi put na pecanje poveo djed. Od tada, kaže, nema dana da ne pomisli na Drinu.
„Zaljubljenik sam u Drinu i ne mogu zamisliti život bez nje. Svugdje sam putovao, ali nigdje nije život kao na Drini“, priča Hajrudin.
Tokom godina stekao je brojna iskustva i kapitalne ulove o kojima se i dalje priča. Ribolovci iz Češke, koji su ove zime dolazili da love mladicu, i danas spominju trenutak kada ih je Hajrudin dočekao upravo s ulovljenom kraljicom Drine u rukama.
Drina, ribolov i porodični rad
Hajrudin nije samo ribolovac – on je i vrijedan mladić koji pomaže roditeljima u svakom poslu.
Vozika frezu, reže drva, prevozi ogrjev, bere plodove s njiva i iz voćnjaka, a bavi se i pčelarstvom, u kojem nalazi poseban mir. Nada se da će proljeće biti “medno”, kako kaže, jer planira od prodaje meda kupiti svoj prvi čamac.
„Ako bude meda više nego prošle godine, kupit ću čamac. Želim da plovim Drinom i uplovim u Zvorničko jezero, da se okušam i sa štukom, koje u Bratuncu nema“, dodaje Hajrudin s osmijehom.
U njegovom dvorištu uvijek ima života – pored košnica i ribarske opreme, pažnju plijeni i kobila Điđi, njegov vjerni pratilac u svim seoskim poslovima i pustolovinama.
„Điđi mi je više od životinje, ona je dio porodice. Kad njoj priđem, kao da sve brige nestanu“, kaže Hajrudin dok je češka po vratu i nudi joj svježu jabuku.
Poruka mladima i djevojčicama koje vole prirodu
Uz pecanje, Hajrudin najviše voli druženje uz Drinu. Najčešće ga viđaju s rođakom Amerom Hasanovićem iz Konjević Polja, koji redovno dolazi „maksuz“ da zajedno provedu dane uz vodu.
Za kraj, Hajrudin šalje i poruku svojim vršnjacima, posebno djevojčicama koje vole prirodu i rijeku:
„Svoj djeci bih preporučio da se bave ribolovom, jer pored pecanja neće imati para za gluposti. A svim djevojčicama i djevojkama koje vole prirodu i Drinu poručujem – mi mladi ribolovci ne lomimo srca, mi lomimo štapove!“
Skroman, nasmijan i uvijek spreman pomoći drugima, Hajrudin Dubičić iz Mihaljevića pravi je simbol mladosti Podrinja – one koja voli prirodu, poštuje rijeku i vjeruje u trud i iskren rad.
U njegovom društvu Drina ne šumi kao obično – šumi toplije, jer zna da uz nju raste neko ko je zaista voli.
Oni koji su pecali mladicu na Drini u blizini graničnog starog mosta prema Ljuboviji uglavnom su upoznali Hajrudina, a oni koji nisu možda budu imali priliku posjetom Drini u ovom dijelu Podrinja.
(Zvornicki Ba)
