Mumbai indijski velegrad na fotografijama našeg reportera Emira Pašića koji se trenutno nalazi u jednom od najvećih graova na svijetu. Emiru Pašiću, koji se nalazi na brodu kruzeru, a koji trenutno kruži Indijskim okeanom, današnja stanica je grad sa najvećom lukom na svijetu Mumba ujedno je i najmnogoljudniji grad na svijetu.
Uživajte u fotografijama koje je zabilježio naš Emir Pašić prilikom obliaska ovog drevnog grada Indije. U nastavku teksta donosimo i neke znamenitosti grada koje možda niste znali.
Bombay, odnosno Mumbai, kako je poznat od 1996. kad je gradu vraćeno staro, tradicionalno ime, već je godinama jedan od onih svjetskih gradova koji Indijcima nudi pustolovinu grada koji diše punim plućima. S dvadesetak miliona stanovnika koji nastanjuju gradsko područje Mumbai je jedan od najvećih gradova svijeta i zasigurno jedan od najegzotičnijih. Jer, nigdje kao u Mumbaiju ne miješa se toliko bogatstvo s onima koji žive na ljudskom dnu, na što je podsjetio i film “Slumdog Millionaire”.
Dharavi slam, milijunski “grad” u samom centru Mumbaija, improvizirano je naselje beskućnika od kartona, komada ukradenog drva, dio grada koji policija ne može kontrolirati i u koji nerado ulazi. Dharavi je samo jedan od slamova Mumbaija, grada u kojem više od polovice stanovnika živi u ovakvim naseljima bez vode, struje i kanalizacije, u svakom slučaju najpoznatiji i najveći predstavnik takve azijske svakodnevice.
Od svakovečernjih lokalnih fešti na plaži Chowpati preko neizdržljivog smrada slamova, kojeg bezuspješno pokušavaju opisati mnogi zapadni pisci, pa do elitnih vila na Nariman Pointu, Mumbai je šareni, ponekad veseo, često vrlo tužan kaleidoskop šarenih boja, mirisa i doživljaja, što su mnogi stranci koji su iskusili lošije strane ovoga grada spremni zvati traumama.
Grad koji spada u deset najjačih gospodarskih svjetskih centara sedmi je na popisu gradova u kojima živi najviše milijardera, pa je istovremeno postao “meka” za indijsku sirotinju koja ilegalno dolazi iz cijele Indije kako bi preživjela na ostacima bogatih, jer je čak i to često znatno više nego što nudi neko selo ili manji grad. Grad je toliko svoj i specifičan da čak ima i svoj jezik – mumbaiya, mješavinu marathija, jezika države Maharashtra, hindija, indijskog engleskog i sasvim originalnih kovanica.
Nova senzacija
Nije onda nikakvo čudo da su teroristi zbog važnosti grada u više navrata napadali samo srce Mumbaija, koji im je očito u njihovoj borbi svim sredstvima značajniji nego glavni grad New Delhi. Posljednji veliki teroristički napad na Mumbai koji je iza sebe ostavio više od 200 mrtvih ciljan je upravo na Colabu, srce Mumbaija, i ne slučajno bio je usmjeren na najpopularnija okupljališta dobrostojećih građana i stranih gostiju. Hotel Taj Mahal i restoran Leopold bili su glavni ciljevi, jer je prvi najpoznatiji hotel u kojem rado odsjedaju bogati, dok je Leopold najpopularniji restoran u gradu, mjesto okupljanja turista, čak i onih koji ne spadaju u bogate nego su obični putnici, ali i lokalne mafije i biznisa, gdje se sklapaju mnogi poslovi. Restoran je dodatno dobio na popularnosti 2005., nakon objavljivanja najvažnijeg romana o Mumbaiju, “Shantaram”, Gregoryja Davida Robertsa, Australca koji je pobjegao iz najstrože čuvanog zatvora u Australiji i deset se godina skrivao u Mumbaiju, obavljajući razne poslove, od priučenog liječnika u slamu u kojem je živio pa do poslova egzekutora za lokalnu mafiju. Iz boljih dijelova Mumbaija potekao je i Salman Rushdie, kojem je ovaj grad poprište događanja u nekima od najboljih njegovih romana.
Vrtoglavi uspjeh filma “Slumdog Millionaire” skrenut će dodatnu pažnju na Mumbai i učiniti ga još omiljenijom destinacijom, a nema sumnje da će i “Shantaram”, najživlja slika suvremenoga Mumbaija, dobiti na svjetskoj popularnosti zahvaljujući uspjehu filma. Hotel Taj Mahal, do njega se teško probiti od indijskih turističkih grupa kojima je on postao nova senzacija; skupu sobu u njemu sada treba rezervirati mjesecima unaprijed. U Leopoldu slična priča: u restoranu u kojem ni prije nije bilo lako naći mjesto sad se čeka na red za ručak ili pivo, kao da su teroristi ovim mjestima samo napravili dodatnu reklamu.
Sve za pravi iznos
Ovaj kozmopolitski grad i nakon terorističkih udara ostao je prožet duhom zajedništva, premda nad svim lebdi orwelijanski duh Velikog brata, osnovana je organizacija “Oči i uši”, koja se posvuda reklamira sloganom “Budite oči i uši našega grada”, prijavite sve što je sumnjivo na besplatni telefon, što stotine ljudi dnevno i rade. Zamjeri vam se susjed i eto vam prilike prijaviti ga za sumnjivo ponašanje. No uza svu pojačanu prisutnost vojske i policije, život u gradu i dalje je opušten, bez tenzija, živi svojim za Indiju neobično brzim ritmom.
Dostavljači leda na svojim volovskim zapregama mimoilaze se na ulici s limuzinama, prodavači svega i svačega i prosjaci dodiruju se ramenima s bollywudskim zvijezdama skrivenima iza sunčanih naočala koji pokušavaju doći do omiljenog restorana, a ponuda hašiša ili nečeg jačeg jednako je česta kao dozivanje taksista, koji će vas u svoje vozilo ugurati čak i ako niste imali namjeru negdje otići.
Brza adaptacija grada
Poseban je doživljaj gledati film “Slučajni milioner” u dvorani koja se nalazi u neposrednoj blizini slama Dharavi o kojem govori, a kao i uvijek u indijskim kinima projekcija počinje nakon intoniranja nacionalne himne. Naravno, slika Mumbaija iz “Slumdog Millionairea” nije privlačna tamošnjim stanovnicima, a film je izazvao i prosvjede, prije svega stanovnika slama, ali i brojnih Hindusa koji su uvrijeđeni načinom na koji je predstavljen bog Rama. No, ta činjenica djeci iz slama ne smeta da pred kinom trguju, prose, nude se kao vodiči ili vam pokušavaju prodati hašiš. Muslimani, o kojima film govori, nisu se oglasili, ali da se njihova oglašavanja posebno boje indijske vlasti govori i činjenica da policija vrlo pažljivo kontrolira torbe na ulazu i da nitko ne smije napustiti dvoranu prije kraja filma.
Scenarij je inače nastao po sjajnoj knjizi “Q and A” (2005.) Vikasa Swarupa, indijskoga pisca i diplomata , a Englezi su bili brži od Indijaca u kupnji filmskih prava. Tri dana nakon indijske premijere filma kupio sam novo izdanje romana od uličnog prodavača i knjiga se sada zove po filmu. Indijci, ako su i izgubili prava na film, što je vjerojatno korisno za njegovu uspješnost, očito imaju nos za trgovinu.
Mumbai je još jednom pokazao da je spreman na brzu adaptaciju: turističke agencije tri dana nakon terorističkog napada već su počele voditi ture u obilazak hotela Taj Mahal, a ovih su se dana pojavile s novom ponudom koja je postala hit: paket-aranžman po Dharavi slamu koji uključuje ručak i susret s malim protagonistima filma! Mumbai, ma što mu se dogodilo, ide dalje!
(zvornicki.ba)
