U nastavku suđenja za zločine počinjene kod Sapne, svjedoci Tužilaštva Bosne i Hercegovine govorili su o borbama na Ban brdu, te nestanku Budimira Jovanovića.
Svjedok Veljko Rikić ispričao je u Državnom sudu da je bio pripadnik Druge majevičke brigade koja je bila smještena na Ban brdu, te da mu je Budimir Jovanović bio rođak.
Kako je naveo, 21. aprila 1993. godine, dok je bio na odmoru u Bijeljini, pozvao ga je Dragan Jovanović, bliži rođak Budimira, i rekao da je napadnuta komanda na Ban brdu i da trebaju ići u ispomoć. Došli su do Priboja, prema riječima svjedoka, te ugledali kamion kako slijeće sa ceste u potok, a kada su došli do Ban brda, vidjeli su mnogo mrtvih tijela i ranjenih.
“Budimir se vodio kao nestao, njegova majka nije mogla ostvariti nijedno pravo“, rekao je svjedok, te naveo da mu je Dragan ispričao kako je čuo da je živ i odveden u Tuzlu.
Tokom 1994. godine, rekao je svjedok, ponovo ga je nazvao Dragan i rekao mu da su u mrtvačnicu u Bijeljinu stigla tri tijela iz Teočaka, te da ih idu vidjeti.
“Patolog Zoran Stanković nas je pitao za opis i rekao da bi to tijelo moglo odgovarati. Pogledali smo – tijelo je bilo crno, mršavo, bradu je imao, ali mi nismo mogli da ga prepoznamo“, ispričao je, dodajući da je to tijelo sahranjeno kao N. N. lice.
Svjedok je rekao da je čuo kako su 2015. godine ta tijela ponovo ekshumirana, te je urađena DNK analiza, koja je potvrdila da je N. N. lice Budimir Jovanović.
Na pitanje Odbrane, svjedok je ispričao i da je čuo kako je neko lice “muslimanske vjeroispovijesti” zvalo Budimirovog oca Aleksu u Njemačku, te tražilo otkup tijela, a on nije imao traženi novac.
Za zlostavljanje trojice zarobljenih pripadnika Vojske Republike Srpske u Rastošnici, kao i strijeljanje dvojice po prijekom sudu, optuženi su Dževad Avdičević, Ahmet Hadžajlić, Muharem Efendić i Izet Ikanović. Prema optužnici, oni su bili na komandnim pozicijama u Armiji BiH na području Teočaka i Kalesije.
Drugi svjedok Državnog tužilaštva, Mirko Sekulić, ispričao je da je bio komandir pozadinskog voda Prvog pješadijskog bataljona Druge majevičke brigade, čiji je zadatak bio opremanje vojske hranom, municijom i ostalim potrepštinama.
Svjedok tvrdi da je 21. aprila 1993. godine čuo pucnjavu dok je ispraćao vozača Dragana Stevanovića ka Ban brdu.
“Tada sam dobio dojavu da je napadnuta komanda i vidio kamione koji idu prema njoj, a onda je naišla i naša vojska“, naveo je svjedok.
Kazao je da se žestoka pucnjava čula od šest do 11 sati. Nakon što se smirilo, prema riječima svjedoka, kamionom je odvezao vojsci hranu i vodu.
“Vozilo kojim je Dragan otišao bilo je razlupano, bilo je mrtvih i ranjenih“, rekao je, dodajući da su ranjene vozili u sanitetu u Priboj.
Upitan za sudbinu Budimira Jovanovića, svjedok je kazao da ga je znao iz viđenja, te je čuo da je nestao u akciji i da je odveden u Teočak, a naknadno je saznao da je njegovo tijelo razmijenjeno i da je sahranjen.
Prije glavne rasprave održana je statusna konferencija na kojoj je predsjedavajuća Sudskog vijeća Jasmina Ćosić Dedović rekla da je sudska policija privela optuženog Efendić kojem je pozlilo, te je pozvana hitna pomoć. Nakon što su ljekari potvrdili da optuženi može pratiti suđenje, ročište je nastavljeno, ali je Efendićev branilac Mirko Lekić pred kraj upozorio da optuženi povraća i tražio da se ponovo pozove hitna.
Efendić je priveden po nalogu Suda BiH nakon što se nije pojavio na prethodnom ročištu.
Suđenje u ovom predmetu je počelo 7. oktobra prošle godine, ali pretresi nisu održavani zbog, kako je ranije navela sutkinja Ćosić Dedović, zdravstvenog stanja Efendića, za kojeg su vještaci utvrdili da može učestvovati u postupku.
Sutkinja Ćosić Dedović je rekla da je došlo do promjene u sastavu Vijeća, a novi član je sudija Dragan Vukajlović.
Nastavak suđenja zakazan je za 13. oktobar.
