Munever Hasanović iz Jusića se prisjetio da je stanovništvo početkom rata predalo naoružanje, u što je, prema njegovim riječima, bio uključen i optuženi Radić. Izjavio je da se akcija predaje oružja provela na miran način te da je bio prisutan i Ristanović.
Ispričao je da su žene i djeca smješteni u jednu kuću, da ih je čuvao Ristanović, te da su gorjela sela Anđelići i Fatići. Dodao je da su u toj kući bili do jutra, kada se svako uputio svojoj kući. Potvrdio je da se sjeća 27. maja 1992. godine.
“Sjećam se da je to bilo oko 11 sati, kad je granata pala, prva u selu, tu nedaleko od moje kuće, blizu”, kazao je Hasanović, dodavši da se s porodicom sakrio u podrum kuće te da su ubrzo na poziv vojnika izašli u dvorište.
Tom prilikom je vidio da je njegov otac sa izvjesnim Lutvom i njegovim sinovima odveden. Dodao je da je poslije čuo da su pobijeni. Kako je objasnio, ženama i djeci je naređeno da idu prema autobuskoj stanici, a nakon toga su 25 minuta pješačili do škole u Malešićima.
“Tu su nas doveli u učionicu, a onda, nije prošlo ni deset minuta, doveli su naših momaka punoljetnih, oko 20. Doveli su ih pješke, ali su ih postrojili kod škole. Došao je kamion ‘stodesetka’, tu su ih natovarili i odvezeni su prema prodavnici”, rekao je Hasanović, dodavši da je i njegov brat bio na kamionu.
Posvjedočio je da su oko sat vremena bili u školi, nakon čega je autobus došao po njih, odvezao ih do Capardi, a nakon toga su se uputili pješke prema Kalesiji. Hasanović se prisjetio i sudbine članova porodice.
“Saznao sam da su naše, te sposobne, odveli blizu sela Malešići – tu su pobijeni. Ja sam to čuo ‘93. ili ‘94. Pronađeni su u masovnoj grobnici na Crnom vrhu”, izjavio je svjedok, dodavši da su iz njegove porodice nastradali otac, brat i amidža.
Za napad na Jusiće, u okviru kojeg su u maju 1992. izvršena ubistva više desetina ljudi i prisilno preseljenje stanovništva bošnjačke nacionalnosti, optuženi su Pero Radić, Božo Vidović, Petko Tomić, Branko Studen i Vlado Ristanović. Prema optužnici, oni su bili pripadnici Teritorijalne odbrane (TO) Malešići.
Na upit Odbrana, Hasanović je potvrdio da je predaja oružja organizovana na korektan način te da mu je najupečatljivija ličnost 27. maja bio vojnik koji je imao sprženo lice. Potvrdio je i da Radić toga dana nije bio u selu.
Negirao je da im je vojnik sa sprženim licem naredio da idu prema autobuskom stajalištu, iako je to kazao u izjavi 2019. godine koju je davao pripadnicima Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA).
Naveo je da u kući u kojoj su prenoćili nije niko tučen te da nije bilo nikakvih neprijatnosti. Izjavio je da optuženog Vidovića nije vidio tih dana, a da Ristanovića nije vidio u školi.
Nastavak suđenja je zakazan za 12. maj.
