Na suđenju za ratni zločin u Jusićima svjedokinja izjavila da na dan zločina nije nikog pepoznala
Nevresa Islamović je kazala da je u aprilu i maju 1992. situacija bila napeta u njenom selu Jusići i da je traženo da predaju oružje. Navela je da je njen otac išao na pregovore u kojima je učestvovao Pero Radić.
“Znam samo što sam čula, da je otac rekao da je Pero pregovarao u vezi oružja”, kazala je Islamović.
Ona je rekla da je nakratko bila napustila selo s majkom, a da su se vratile sedam do deset dana prije napada 27. maja. Navela je da su se sakrili u podrum kada je njen amidžić kazao da ide vojska Petra Lukića. Ispričala je da su vojnici došli i razvalili vrata, rekavši im “da izlaze da ne izgore”.
“Gore kuće… Sve nam je izgorjelo dok smo došli do stanice”, prisjetila je svjedokinja, dodavši da su vojnici imali nešto oko očiju i da nije nikoga prepoznala.
Islamović je rekla da je tada bila trudna i da se loše osjećala, te da su joj “žene stavljale mokre peškire”. Navela je da su došli do škole u Malešiću i da je ona sjela u prvi autobus prema Tuzli.
Ona je kazala da je poslije čula da su neki muškarci iz sela pobijeni, a neki odvedeni, među kojima i njeni rođaci.
Za ubistva najmanje 48 osoba počinjena u okviru progona stanovništva bošnjačke nacionalnosti iz sela Jusići kod Zvornika u maju 1992. godine, optuženi su Pero Radić, Božo Vidović, Petko Tomić, Branko Studen i Vlado Ristanović.
Na pitanja branioca Dejana Bogdanovića, svjedokinja je rekla da Radića nije vidjela 27. maja. Ona se nije mogla sjetiti da li je bila u Jusićima kada su bili pregovori o kojima je čula od oca. Kazala je da ništa ne zna o ubistvima šest mještana iz srpskog sela Brđani počinjenim 26. maja.
Braniocu Radivoju Lazareviću potvrdila je da je išla u školu u Malešiću, ali da na dan napada nije nikoga prepoznala iz tog sela.
Suđenje se nastavlja 11. oktobra.
