Sadnju voćaka, odnosno zasnivanje novih voćnih zasada, trebalo bi obaviti u vrijeme mirovanja vegetacije, znači kasna jesen, tokom zime (ako vremenske prilike dozvole) ili rano proljeće (najkasnije do kraja marta).
Sadnice imaju presudan uticaj na prijem, porast, prinos i kvalitet. One moraju biti:
– jednogodišnje, prve klase, bez mehaničkih i drugih povreda
– sadnice koje se koriste za sadnju moraju biti zdrave, sa dobro razvijenim korenovim sistemom i nadzemnim dijelom
– korijenov sistem mora biti dobro razvijen, sa najmanje 3 žile duge više od 20 cm pravilno raspoređenne
– sadnica ne smije biti ni kržljava ni prebujna
Neposredno pred sadnju sve povrijeđene, sasušene i polomljene žile trebalo bi skratiti do zdravog dijela. Duže žile treba skratiti na dužini od 15-20 cm i gledati da presjek bude što manje kos kako bi rane što brže i lakše zarasle. Neposredno prije sadnje korijen se potapa u smješu goveđe balege i ilovače.
Sadnju bi po pravilu uvijek trebalo da obavljaju dva lica – jedno drži sadnicu, a drugo zatrpava rupu, i to tako da se prvo na dno iskopanog sadnog mjesta postavlja 1/3 zdravice u formi humke, kako bi se po postavljanju sadnice spojno mesto (mesto kalemljenja ) što više podiglo iznad površine zemlje.
Posle toga se postavlja sadnica, a potom se korijen prekrije drugom trećinom zdravice, i to tako da stajnjak (jedna lopata) i NPK 15:15:15 ne dođu u dodir sa korijenom. Zatim se rupa zatrpa preostalom količinom zdravice, cjelokupna površina prekriva ostatkom zemlje (mrtvicom).
Ako se radi o proljećnoj sadni obavezno je zalivanje sa oko 10 l vode po sadnici.
Po završenoj sadnji, na 10-15 cm od sadnice, pobije se drveni kolac i to sa one strane odakle duvaju jači vjetrovi, pa sadnica priveže za njega. Vezuje se ovlaš jer će se u protivnom vezivo vremenom useći u koru i oštetiti voćku, što može izazvati njeno sušenje ili lomljenje.
(agrosavjet.com)
