U nastavku suđenja za pomaganje u genocidu u Srebrenici, svjedok Tužilaštva Bosne i Hercegovine ispričao je kako je Vojna policija 1995. dovezla zarobljenike do provalije kod Bišine u opštini Šekovići i kako su tu iz Vlasenice došli i Goran Višković i dobrovoljci iz Grčke.
Vujadin Vukić je rekao da su ga kolege iz Vojne policije Birčanske brigade pozvale da kamionom idu do restorana “Lovac” u Šekovićima, gdje je bio pritvor i gdje su bili zarobljenici iz Srebrenice. Kazao je da se dovezao sa svjedocima VR-4 i VR-7 te Nedeljkom Lozanovićem i Slavišom Bećarevićem.
“Ja sam ušao rikvercom pred ‘Lovac’. Ovi policajci izvodili su iz pritvora zarobljenike, bili su zavezanih očiju… sedam-osam ljudi”, prisjetio se Vukić.
Rekao je da mu je Bećarević kazao da vozi prema komandi u Bišini, te da im se pridružio još jedan kamion iz Vlasenice. Naveo je da su se pred komandom zadržali nekoliko minuta, a da su se potom odvezli do neke stijene do koje je bila provalija.
Vukić je rekao da je i u drugom kamionu bila grupa zarobljenika, kao i Goran Višković zvani Vjetar.
“Poznavao sam ga, bio je prevoznik. Ponašao se malo drsko, kabadahijski”, kazao je svjedok.
Rekao je da se udaljio kamionom i da je potom čuo pojedinačne pucnje i na kraju malo jaču detonaciju. Kazao je da nije vidio ko puca. Prema njegovim riječima, kolege iz Vojne policije su mu mahnule da idu i od njih je čuo da je neko bio živ te da je bačena bomba.
Vukić je izjavio da je poslije čuo da su u ubistvu zarobljenika učestvovali Višković i neki dobrovoljci iz Grčke.
Svjedok je potvrdio da je u istrazi prepoznao Viškovića na fotografijama, a i u sudnici je pokazao na optuženog. Branilac Nenad Danilović prigovorio je na zakonitost prepoznavanja, navodeći da Višković ne izleda na fotografiji onako kako je izgledao u vrijeme događaja, kao i da svjedok poznaje još jedno lice iz foto-albuma.
Svjedok je rekao da je Ognjenović bio komandir Vojne policije.
Ratku Vujoviću, Ljubomiru Vlačiću, Vitomiru Pepiću, Milovanu Ognjenoviću, Goranu Viškoviću, Željku Dupljaninu i Vlastimiru Golijanu sudi se za pomaganje u genocidu. Optužnica obuhvata pogubljenja 65 zarobljenika u drugoj polovini jula, nakon napada na Srebrenicu, na lokacijama na području Bišine u Šekovićima i kod Piskavice u Vlasenici.
Svjedok Vukić je braniocu Slaviši Prodanoviću potvrdio da je kod komande u Bišini bila određena prepirka. Na pitanja Ognjenovićeve braniteljice Vesne Tupajić Škiljević, kazao je da je prvobitno bilo rečeno da zarobljenici idu u razmjenu.
Potvrdio je da je Bećirović bio komandir voda u Vojnoj policiji. Svjedoku je poznato da je u to vrijeme umrla majka Ognjenovića.
Svjedok Eniz Hakić ispričao je kako su 11. jula 1995. morali napustiti Srebrenicu i kako je šumom krenuo s bratom Seadom. Svjedok je kazao da je on bio vojno angažovan, a da je brat Sead bio gluvonijem.
Rekao je da su tokom kretanja kroz šumu nailazili na zasjede i da je bilo mrtvih i ranjenih. Sjeća se da je s bratom prešao Jadar, ali da ga je trećeg dana izgubio.
“Ja sam dobio iz Tuzle napismeno da su ga našli u Šekovićima, u nekom rudniku”, kazao je Hakić, dodavši da mu je brat Sead ukopan u Potočarima.
Naveo je da mu je ubijeno sedmoro braće i šest bratića.
Suđenje se nastavlja 6. decembra.
(Detektor.ba)
