Na suđenju za zločine na području Sapne, svjedok Državnog tužilaštva rekao je da je u mjestu Here, gdje je bila smještena komanda Prve teočanske brigade, vidio zarobljenika za kojeg je čuo da je kasnije razmijenjen.
Midhat Mehić rekao je da je od septembra 1992. godine bio načelnik veze pri Prvoj teočanskoj brigadi, a nadređeni mu je bio komandant štaba brigade. Prema njegovim riječima, komanda je bila smještena u Herama, u napuštenoj kući, a u kući udaljenoj oko 100 metara živio je optuženi Dževad Avdičević.
Svjedok je rekao da je vojni zatvor na početku rata bio u Teočaku, a kasnije premješten u Here te da su se tu najčešće zatvarali “oni koji nisu htjeli da idu na liniju“.
Posvjedočio je da je krajem 1993. ili početkom 1994. u Herama ispred jedne šupe vidio zarobljenika, koji se zvao Ljubo ili Ljuban, kako cijepa drva, a za kojeg je čuo da je poslije razmijenjen.
“Čuo sam da su još dva bila zarobljena. Jedan od strane naših pripadnika, drugi na Majevici od Sapnanske brigade“, kazao je Mehić.
Dodao je da je također čuo da su zarobljenici ubijeni u Herama iz vatrenog oružja.
Potvrdio je da je u prvom dijelu rata bio zadužen da organizuje razmjene i da je jednoj prisustvovao.
Tužilac Simović pitao je ko je bio pretpostavljeni komandi brigade, na šta je svjedok rekao da je to bio komandant Operativne grupe četiri. Kazao je da ne zna da li je komanda Operativne grupe imala saznanja o ratnim zarobljenicima.
Odgovarajući na pitanje Odbrane Ahmeda Hadžajlića, svjedok je rekao da mu je poznato da su starješine dolazile po komandi Drugog korpusa kao ispomoć Teočanskoj brigadi, ali da nikad nije vidio ni čuo da je optuženi slao izvještaje ili akte iz centra veze u Herama.
Posvjedočio je da nikad nije dobio naredbu da uspostavi vezu s Isturenim komandnim mjestom tri, a na upit Odbrane Izeta Ikanovića je rekao da je komanda Vojne policije od Hera bila udaljena oko dva i po kilometra.
Dževad Avdičević, Ahmed Hadžajlić i Izet Ikanović optuženi su za zlostavljanje trojice zarobljenih pripadnika Vojske Republike Srpske u Rastošnici, kao i strijeljanje dvojice po prijekom sudu. Prema optužnici, oni su bili na komandnim pozicijama u Armiji BiH na području Teočaka i Kalesije.
Svjedok Ahmed Mujčinović rekao je da je od jula 1992. do ranjavanja 9. januara 1995. bio u Vodu inžinjeringa Prve teočanske brigade, a da mu je u opisu posla bilo utvrđivanje linija, uklanjanje mina i izgradnja puteva.
Komanda brigade, prema njegovim riječima, prvo je bila u Teočaku, pa je zbog intenzivnog granatiranja premještena u Here, a komandant brigade je od oktobra 1992. bio optuženi Avdičević.
O akciji na Banj Brdu iz aprila 1994. je rekao da je od vojske čuo da je bilo desetak zarobljenih. I on je potvrdio da je vidio jednog zarobljenika prvo u redu za ručak, a kasnije kako cijepa drva, te da je kasnije razmijenjen.
Mustafa Mulamustafić posvjedočio je da je vidio jednog zarobljenika kako cijepa drva i još dvojicu koji su odmah razmijenjeni. Na pitanje tužioca o izvjesnom zarobljeniku Budi, svjedok je rekao da o njemu ništa ne zna te da je – uz pritisak istražioca – u izjavi iz 2006. rekao da je na liniji čuo da je ubijen pa razmijenjen.
Avdičevićev branilac Ifet Feraget je pitao da li je u zapisnik uneseno sve što je on tada govorio, što je svjedok negirao i rekao da mu je rečeno: “Hoćeš li šta priznati ako te šta pritisnemo“.
U više navrata je negirao navode iz izjave koju je dao u Centru javne bezbjednosti Bijeljina.
Suđenje se nastavlja 20. novembra.
(Detektor.ba)
