Safeta Hasanović kazala je kako je u vrijeme događaja u Jusićima 1992. godine živjela u kući s mužem Mustafom i sinovima.
Prisjetila se kako su boravili u kući kada su na nju pale dvije granate.
“Jedna granata pogodi u krov, još jedna u moju kuću. Ja sam rekla: ‘Idite, djeco, sklonite se gdje bilo, kud znate”, izjavila je Hasanović i dodala, na pitanje tužiteljice Zorice Đurđević, da su granate došle iz Malešića.
Nakon toga, s mužem i snahom sklonila se u podrum. Prisjetila se kako ih je dozivala neka uplakana žena koja se kretala cestom pored njihove kuće, zbog čega su izašli iz podruma.
“Otvorili vrata, na vratima Pero Jarac i Vlado nekakvog Tošana. (…) Nisam ih prepoznala, ja sam odmah pošla plakat”, kazala je svjedokinja.
Po izlasku iz kuće, ispričala je Hasanović, odvedeni su u Malešić, u školu, gdje je boravila u učionici.
“Ja ovako kraj prozora, ne daju da gledam kroz prozor. Dovedoše neke ljude, ispod prozora ih poredaše. Dođe neko, nisam vidjela, nekog ubi”, dodala je Hasanović.
Na pitanje tužiteljice šta se dešavalo poslije, rekla je kako je u Malešić došao autobus iz pravca Kozluka, u koji su ušli, te da je tom prilikom posljednji put vidjela muškarce. Autobusom je, sa snahom, prevezena u Memiće.
Odgovarajući na pitanje tužiteljice, svjedokinja je kazala kako se ne sjeća koliko je vremena prošlo do trenutka kada je saznala za smrt muža i sinova. Kako je navela, neko je pričao da su pobijeni i da postoji grobnica u Memićima. Nakon toga, njen sin je odlazio u Memiće i tamo je prepoznao tijela svoje braće, a nakon što je i ona otišla, vrlo brzo je prepoznala tijelo muža.
Na pitanje Dejana Bogdanovića, branioca prvooptuženog Pere Radića, svjedokinja je pojasnila da nije poznavala Peru Jarca, kojeg je spomenula tokom svjedočenja, te da ne zna kako izgleda, niti da li je prisutan u sudnici. Miloš Perić, branilac petooptuženog Vlade Ristanovića, postavio joj je isto pitanje u vezi s njegovim branjenikom, a svjedokinja je odgovorila da ni njega nije poznavala.
Ova dva branioca su kao dokaz uložili zapisnik o saslušanju svjedokinje iz 2013. godine.
Pero Radiće zvani Jarac, Božo Vidović, Petko Tomić zvani Gavran i Crni gavran, Branko Studen i Vlado Ristanović zvani Tošanov terete se za ubistva najmanje 48 osoba te progon stanovništva bošnjačke nacionalnosti iz mjesta Jusići kod Zvornika u maju 1992. godine.
Drugi svjedok Tužilaštva Avdo Mustafić ispričao je kako je u Jusićima živio do kraja marta 1992. godine, te kako je do odlaska iz sela s komšijama obilazio neke kuće, jer su čuli da u blizini ima vojske. Nakon odlaska iz sela, putem radija je čuo da su Jusići pali.
“Čujem izjavu preko radiona, Jusići pali. Pobrojao je, ubili tog i tog, i na kraju ženu i mene da smo odvedeni. (…) Tad sam saznao da mi je brat odveden i ubijen”, rekao je Mustafić.
Po završetku rata vratio se u Jusiće, gdje je zatekao zapaljenu kuću, a nakon nekoliko bezuspješnih odlazaka u Tuzlu na prepoznavanje tijela, saznao je da mu je brat ukopan u Memićima.
Nastavak suđenja zakazan je za 7. juli 2022. godine.
