Mirzeta Smajlović kazala je kako je dan prije 27. maja 1992. godine, kada je bio napad na Jusiće, čula pucnjavu u blizini sela. Ona je objasnila da je 27. maja počelo granatiranje, te da je zajedno s porodicom u tom trenutku bila u svekrovoj kući i s njima se sklonila u podrum. Kazala je kako je granatirano od strane Malešića.
Nakon nekog vremena „pješadija je ušla u kuću“, kazala je svjedokinja, te dodala kako su dozivali gazdu, ali se niko nije odazvao. Trojica vojnika sišla su u podrum, gdje su zatekli skrivene ljude i istjerali ih napolje. Potom je uslijedilo odvajanje muškaraca, objasnila je Smajlović.
„Oni su odveli muškarce, mi smo ostali. Ja sam pomagala, djeca vrište“, kazala je svjedokinja.
Prema njenim riječima, vojnici su se vratili i odveli žene i djecu prema autobusnoj stanic,i gdje je bilo mnogo stanovnika Jusića, ali i vojske.
„Vidim vojnike srpske, vode narod“, kazala je svjedokinja, dodavši kako nije nikoga prepoznala.
Žene su usmjerene prema Malešićima, gdje su smještene u jednu školu, objasnila je svjedokinja, te kazala kako je nakon nekog vremena čula da su muškarci dovedeni ispred škole. Provirila je kroz prozor i prepoznala neke od zarobljenih, koji su držali podignute ruke na potiljku, kazala je ona, te objasnila kako su nakon toga muškarci ušli u kamion i odvezeni.
Smajlović je kazala kako se jedan vojnik obratio dvojici muškaraca i naredio im da odvoji porodice ispred škole, koje je svjedokinja vidjela kada je izlazila iz škole, dok su druge žene i djeca odvezeni autobusima do Memića.
Tada je, kako je rekla, čula da su muškarci pobijeni. Ona je objasnila da su muškarci iz njene porodice, među kojima je bio i njen suprug, kasnije pronađeni u masovnoj grobnici „Ramin grob“.
Na upit branioca prvooptuženog, Dejana Bogdanovića, da li joj je poznato da se dan prije napada na Jusiće, pucnjava o kojoj je govorila, čula u mjestu Brđani u kojem je živjelo pretežno srpsko stanovništvo i da nakon toga u Brđanima nije bilo nijednog živog Srbina, svjedokinja je rekla kako joj to nije poznato, te da je čula da je pucnjava bila u mjestu Odžačina.
Pero Radić zvani Jarac, Božo Vidović, Petko Tomić zvani Gavran i Crni gavran, Branko Studen i Vlado Ristanović zvani Tošanov, terete se za ubistva najmanje 48 osoba, te progon stanovništva bošnjačke nacionalnosti iz mjesta Jusići kod Zvornika u maju 1992. godine.
Druga svjedokinja, Hadžira Smajlović, kazala je kako je 27. maja oko deset sati počelo granatiranje iz tenkova iz pravca Malešića, te da je u njenu kuću, u kojoj se nalazila zajedno sa troje djece, pala granata. Nakon toga se zajedno s djecom uputila u kuću svekra Lutve Smajlovića, gdje je u podrumu zatekla ostatak porodice.
Ona je kazala kako su nakon nekog vremena u kuću ušla tri vojnika koja su im naredila da izađu, te su im kazali da će ih, ukoliko ne izađu, pobiti.
„Gorjele štale, gorjele kuće, mi smo jedva prošli od vatre“, kazala je svjedokinja.
Smajlović je ispričala kako su vojnici bili mladi i da je jedan od njih imao karakterističan biljeg na licu, a drugog vojnika je prepoznala. Kazala je kako su potom žene i djeca odvedeni na autobusnu stanicu, gdje je prepoznala Vladu Tošanovića.
Prema njenim riječima, nakon toga su odvedeni u Malešiće u školu. Smajlović je kazala kako je te prilike vidjela dovođenje deset muškaraca ispred škole, a svi su stavljeni u kombi i odvezeni.
Žene i djeca su potom autobusima prevezeni u Memiće, kazala je svjedokinja, dodavši kako je od jedne žene čula da su “Lutvini sinovi pobijeni“ i odmah je znala da joj je suprug ubijen.
Smajlović je kazala kako joj je suprug kasnije pronađen u grobnici “Ramin grob”.
Na upit Miloša Perića, branioca petooptuženog Ristanovića, zašto je danas spomenula Vladu Tošanovića, a nije ranije u izjavi, svjedokinja je kazala kako nije ništa govorila jer „nije on došao pred kuću da je vodi“. Na današnjem ročištu, Smajlović je u sudnici pokazala na optuženog Vladu Ristanovića zvanog Tošanov, te kazala kako misli da je on taj o kome govori.
Nastavak suđenja je zakazan za 28. juli.
