Svaki novinarski izvještaj relevantan je ako je potkrijepljen dokazima o, primjera radi, kriminalu, ali će, bude li u ovoj formi usvojen Prijedlog izmjena i dopuna Krivičnog zakonika Republike Srpske, medijskim radnicima biti onemogućeno da objave dokumente do kojih dođu svojim kanalima dok za to ne dobiju odobrenje upravo onih koji su te dokumente potpisali ili sastavili.
U praksi to znači da, ako novinar raskrinka neku nezakonitost, i ima dokumentaciju kojom to želi dokazati, mora pitati za saglasnost potpisnika tih dokumenata i onih koji se u njemu spominju.
Isto važi i, recimo, ako novinar objavi fotografiju ili video-zapis kako neko prima mito. U protivnom, novinaru, ili bilo kome drugom ko to uradi, prijeti robija.
“Ko objavi ili prikaže spis, portret, fotografiju, video-zapis, film ili fonogram ličnog karaktera bez pristanka lica koje je spis sastavilo ili na koga se spis odnosi, odnosno bez pristanka lica koje je prikazano na portretu, fotografiji, video-zapisu ili filmu ili čiji je glas snimljen na fonogramu ili bez pristanka drugog lica čiji se pristanak po zakonu traži, a takvo objavljivanje ili prikazivanje je imalo ili moglo da ima štetne posljedice po lični život tog lica, biće kažnjen novčanom kaznom ili kaznom zatvora do dvije godine”, navedeno je u članu 156a koji se odnosi na “Neovlašteno objavljivanje i prikazivanje tuđeg spisa, portreta i snimka”.
Dragan Todorović, rukovodilac Pravnog odjeljenja u Banjalučkom centru za ljudska prava, kaže da ovako formulisana odredba predstavlja još jedan dokaz da je namjera predlagača izmjena zakona bila da što više materije ostane u “sivoj zoni” kako bi se omogućilo selektivno tumačenje prilikom buduće primjene zakona u praksi.
“Nažalost, sasvim je opravdano očekivati da ćemo u budućnosti imati primjere da se dvije iste ili vrlo slične radnje različito tretiraju u zavisnosti od toga ko je lice koje ih je izvršilo. U tom svjetlu možemo posmatrati i prijedlog ovog člana zakona i zaključiti da on nije ni po čemu drugačiji od ostalih predloženih izmjena, kada govorimo o pravičnosti i ispravnosti njihove buduće primjene”, kaže Todorović za “Nezavisne novine”.
Ljiljana Smiljanić iz Kluba novinara Banjaluka podsjeća da su u prethodnom periodu upozoravali na samu činjenicu da Vlada planira da vrati klevetu i uvredu kao krivično djelo, ali su upozoravali i na to da će neke druge planirane odredbe da znatno utiču na novinarski posao.
“Govorili smo da je to iznošenje ličnih i porodičnih prilika, a da informacija može da bude i tačna, jer znamo da mnogi zvaničnici zapošljavaju svoju rodbinu ili im namještaju ugovore, a može da se smatra ličnom ili porodičnom prilikom s obzirom na to kako je taj dio formulisan. Govorili smo i o ovoj, mogu slobodno da kažem, zabrani objave dokumenata, fotografija i snimaka bez dozvole. I to može da se odnosi na ovo što sam već pomenula. Ako novinar ima npr. ugovor koji dokazuje da je neki ministar firmi svog brata namjestio posao, trebalo bi da traži njihovu dozvolu da to objavi inače može biti prijavljen da je počinio krivično djelo?”, kaže Smiljanićeva za “Nezavisne novine”.
Prema njenim riječima, ako to ostane i dalje, onda nikome više ne treba nikakav dokaz da naše funkcionere nije briga za birače i ostale građane, već samo za sebe i svoju porodicu.
“Uvijek kažem da treba da rade svoj posao kako treba i ne moraju da se plaše ni novinara ni javnosti. Odredbe ovog zakona će služiti samo da funkcioneri zaštite sebe i zloupotrebu povjerenja svojih birača”, poručuje Smiljanićeva.
Novinar iz Banjaluke Vladimir Kovačević kaže da je jasno da zakonodavac, ko god on bio, nastoji da u potpunosti ograniči slobodu, ne samo medija, u Republici Srpskoj.
“Zamislite da novinar istražuje priču o kriminalu i da mora tražiti dozvolu od kriminalca da može pustiti njegov snimak u video-prilogu. Sve ovo što se dešava vodi ka jednom totalitarnom društvu koje će Republiku Srpsku gurnuti u duboki mrak u srcu Evrope. Većina, međutim, na sve ćuti. Kad dođe do njih, biće kasno. Pravi se društvo po mjeri političke elite”, kaže Kovačević za “Nezavisne novine”.
