Obilježena 33. godišnjica zločina na Snagovu: Zločinci nisu poštedjeli ni šestomjesečnu bebu ni trudnicu u devetom mjesecu trudnoće (FOTO)
Na današnji dan, prije tačno 33 godine, Snagovo kod Zvornika bilo je poprište jednog od najmonstruoznijih zločina počinjenih nad civilnim stanovništvom u agresiji na Bosnu i Hercegovinu. Tog 29. aprila 1992. godine, srpske paravojne formacije zarobile su grupu mještana koji su se skrivali u obližnjoj šumi, a na lokalitetu Rašidov Han – njih 36 je strijeljano bez imalo milosti.
Zločinci su se, nakon dva sata, vratili na mjesto strijeljanja. Tada su učinili ono što je teško opisati riječima: tijela žrtava ubacili su u jednu garažu, pomiješali ih sa leševima životinja, starim gumama i zapalili — pokušali su da unište svaki trag, da izbrišu postojanje nedužnih ljudi. Tog dana nisu poštedjeli nikoga: ubijali su starce, žene, djecu, trudnice… među žrtvama bila je i beba stara samo šest mjeseci – Meliha Dogić, strijeljana u naručju svoje majke Fatime.
Zločin je preživjela Zlatija Mujanović, koja je danas, sa suzama u očima, još jednom stala pred mjesto zločina. Uspjela je preživjeti jer se sakrila, ali rane koje nosi ne zacjeljuju:
“Iz godine u godinu mi je sve teže. Dolazak ovdje mi razdire dušu, ali osjećam da moram. Ovdje su moji najmiliji, ovdje je moje djetinjstvo zakopano. Ovaj zločin ostavio je na meni trajne posljedice, i fizički i psihički. Nema lijeka za ovu bol”, izjavila je kroz suze.
Obilježavanju 33. godišnjice prisustvovali su preživjeli, porodice ubijenih, prijatelji i brojni građani. Poseban trenutak u programu bio je emotivni referat Mirele Bašić, koji je mnogima izmamio suze. Činilo se da svaka riječ nosi teret tri decenije šutnje, tuge i nepravde.
Predsjednik Organizacionog odbora, Nurif Čivić, naglasio je kako se ni nakon 33 godine zločinci nisu suočili s pravdom:
“Za ovaj monstruozni zločin do danas niko nije odgovarao. To je rana koju nosimo svakodnevno. Ali mi nećemo odustati – nastavićemo govoriti, svjedočiti i zahtijevati pravdu”. Naše žrtve to zaslužuju.””, kazao je Nurif.
Obilježavanje je završeno učenjem Fatihe i polaganjem cvijeća na mjesto masovne grobnice, uz jasan glas zajednice – sjećanje neće izblijediti, a borba za istinu i pravdu neće prestati.
