Odgađanje primjene CBAM-a ne pomaže usporenoj BiH
Naplata takse za emisiju ugljen dioksida pod nazivom CBAM čija bi primjena trebalo da krene od početka sljedeće godine, po svemu sudeći biće odgođena za još godinu dana, saznaje portal CAPITAL.
Sagovornici CAPITAL-a pričaju da će polovinom godine biti analizirane i dopunjavane direktive Evropske unije, među kojima je i ona za odgađanje uvođenja naplate CBAM (Carbon Border Adjustment Mechanism) za robu proizvedenu pomoću “prljave energije”.
Podsjetimo, radi se o taksi koju će domaći izvoznici plaćati prilikom ulaska u EU i koja “kažnjava” korišćenje energije zasnovane na upotrebi fosilnih goriva.
Tako će izvoznici dobiti godinu odgađanja plaćanja ove takse i prolongirati neizbježno – dramatično opterećenje cijene proizvodnje i poskupljenje proizvoda.
Prema riječima naših sagovornika, BiH se do danas nije pomjerila sa mjesta u smislu izgradnje kapaciteta za uspostavljanje naplate sopstvene takse za emisije CO2 (ETS – Emissions Trading System), što bi obezbijedilo da najveći dio tog novca zadrži za sebe i investira ih u obnovljive izvore energije.
Umjesto toga, kada naplata takse krene, naši izvoznici će je plaćati na graničnom prelazu u budžet EU, što će dovesti do drastičnog opterećenja privrede sa potencijalnim gubitkom od minimalno dvije milijarde maraka i to već u prvih nekoliko godina.
Predsjednik Centra za održivu energetsku tranziciju (ReSET) Mirza Kušljugić kaže da se ostvaruje ono na šta je upozoravao još prije tri godine, a to je da BiH neće uraditi ništa na uspostavljanju sistema naplate takse za štetne emisije CO2.
Ignorisanje problema ne znači da ga nema
Kaže da će u junu biti analizirane i dopunjavane direktive EU, a već sada je u Evropskom parlamentu zatraženo prolongiranje roka za uvođenje CBAM-a.
“Jasno je da će uvođenje ove takse pogoditi veliki dio firmi koje su izvoznici proizvoda sa sadržajem CO2. Za sada nema najava da će biti odgođene finansijske obaveze, a vidjećemo kada počne kupovina sertifikata kako će to izgledati. Mislim da i EU ima potrebe da dotjera svoje sisteme naplate i da je to jedan od razloga zbog kojih pomjeraju datum. Zato se ovo ne odnosi samo na BiH, nego na još neke zemlje“, kaže Kušljugić.
Kaže da nama sigurno slijedi CBAM jer mi nikako ne možemo stići proces uvođenja EST-a čak ni kada bismo krenuli punom parom.
“Čak i najstabilnijim zemljama trebalo je oko tri godine da usklade zakone i uspostave naplatu, kod nas je to još na početku. Nismo usvojili zakone niti se pomakli od pripreme. Jedini koji su u regionu nešto napravili su Crnogorci, ali ni oni ne bi mogli da stignu zadati rok, jer su napravili sistem, doduše neefikasan, ali su barem počeli“, kaže Kušljugić i dodaje da se u BiH samo jedan proizvođač energije ozbiljno bavi ovim pitanjem i priprema za uvođenje takse, a to je TE “Stanari”.
EU je uspostavila CBAM sa namjerom da natjera privrednike iz zemalja van svoje zajednice da smanje emisiju ugljen dioksida i uspostave konkurentnost proizvoda zasnovanu na obnovljivim izvorima. Ključna je bila i ostala niža cijena fosilnih goriva, posebno uglja koji se koristi za proizvodnju električne energije.
Ugalj je još uvijek jeftiniji energent u odnosu na obnovljive izvore energije, pogotovo u BiH. S obzirom na to da BiH najviše izvozi u EU, ETS sistem je bio i ostao samo prilika da se stvori povrat i do 60 odsto sredstava za investicije u energetsku efikasnost i obnovljive izvore energije.
Na SET-u najavili registar
O ovom pitanju bilo je govora i na upravo završenom Samitu energetike u Trebinju gdje su čelnici domaće Elektroprivrede RS pričali o rastućem pritisku za uvođenje obnovljivih izvora energije i razmišljanjima kako da se napravi registar proizvođača koji proizvodi energiju iz obnovljivih izvora. Ti proizvođači će na osnovu toga imati pravo na naknadu i prodaju zelenih sertifikata, a onaj ko emituje CO2 moraće da ih kupuje.
Direktor ERS Luka Petrović je rekao da je na sastanku sa predstavnicima Energetske zajednice rečeno da će se primjena CBAM morati odložiti, a da oni moraju vidjeti gdje se nalazi razlika između takse i potencijala koji se može ostvariti prodajom takozvanih zelenih sertifikata.
“Novac koji se bude uplaćivao za nametnute sertifikate za termoelektrane možemo kao u Crnoj Gori preusmjeravati u vidu grantova za prozjumere, solarne elektrane, energetsku efikasnost i drugo. Razrađujemo taj model koji će biti gotov u narednih godinu i po dana tako da što manje opterećenje bude na građanima i privredi i da povećanje cijena električne energije može biti neosjetno, a ne drastično“, kaže Petrović.
Govoreći o RS, Petrović kaže da je proizvodnja termoelektrične energije opala na oko 53 procenta zbog smanjenja proizvodnje u TE “Ugljevik”. Ističe i da je gola primjena takse na CO2 za BiH suluda, ako se sa ovim zelenim sertifikatima ne ostvari prihod.
“Važno je znati da u ovo ne ulaze samo energetske kompanije. Tu su i cementare i željezare, druge fabrike. Raste i pritisak kupaca koji traže dokaz da je u proizvodnji korištena obnovljiva energija. Na kraju, ko ne dobije taj sertifikat, moraće da se gasi ili da se seli iz države. Zato moramo da razmišljamo da li se taj teret može prefakturisati“, rekao je Petrović.
O uspostavljanju sopstvenog sistema naplate govorio je i predsjednik uprave Elektroprivrede Crne Gore Milutin Đukanović koji je rekao da njihovo preduzeće već izdvaja osam do 10 miliona evra godišnje za plaćanje CO2 kredita u Ekofond.
Mapa puta čeka tri godine na usvajanje
“Taj novac usmjeravamo u Ekofond, čuvamo ga za vremena koja će doći kada stupi na snagu CBAM, svjesni da je u EU ta taksa značajno veća. Mi ulažemo u Ekofond, a on daje potom subvencije našim građanima koji postavljaju solarne elektrane na krovove“, kaže Đukanović.
Energetska zajednica je uradila Mapu puta za dekarbonizaciju koju je BiH imala obavezu da usvoji do kraja 2022. godine, što se nije dogodilo. Uspostavljanje ETS sistema je ključno da bi se tražilo izuzeće od plaćanja takse na električnu energiju do 2030. godine, koje se odobrava siromašnijim državama Evrope, sa BDP-om ispod 60 odsto prosjeka.
Ranije procjene pokazuju da bi iznos takse po toni CO2 do 2030. godine mogao da naraste do 290 maraka, za razliku od 170 maraka koliko je sada.
U Spoljnotrgovinskoj komori BiH pripremili su analizu izvoza cementa, električne energije, fertilizatora, željeza i čelika, aluminija i hidrogena u periodu od 2019. do 2024. godine, odnosno proizvoda obuhvaćenih uredbom o prekograničnom oporezivanju CO2.
BiH u EU izvozi preko 90 odsto ukupnog izvoza cementa, preko 94 odsto aluminijuma, 61 željeza i čelika, preko 41 odsto električne energije, te gotovo 80 odsto fertilizatora.
“Najveći izazov za budućnost jeste prilagođavanje industrije BiH novim trgovinskim politikama EU i dodatnim finansijskim opterećenjima. Evidentno je da BiH, iako se obavezala da će uvesti vlastiti ETS do kraja 2026. godine (NECP BiH), to neće stići napraviti. Odliv novca kroz naplaćivanje taksi na CO2 prilikom izvoza u EU za određene grupe proizvoda nemoguće je izbjeći, a to će trajati sve dok se ne postigne da uvedemo vlastiti sistem trgovine emisijama ili naše kompanije postanu CO2 neutralne“, kažu u STK BiH.
Novac će iz BiH odlaziti godinama
“Imajući u vidu kompleksno i dugotrajno uspostavljanje usklađenog zakonodavnog okvira, nepostojanje vlastite berze električne energije, a potom i svih drugih preduslova za uspostavljanje nacionalnog ETS-a moguće je da će odliv novca uslijed primjene CBAM-a trajati godinama. Dok se BH ETS ne uspostavi, neophodno se fokusirati na drugi slučaj, odnosno kontinuirano jačati podršku privredi kako bi smanjila svoj CO2 otisak“, kažu u komori.
U 2025. godini prioritetno daju mjerenju i validaciji podataka o CO2 emisijama kompanija. Ako izvoznik iz BiH ne dostavi CBAM izvještaj sa prihvatljivim i pouzdanim podacima, on će biti odbijen zbog čega će njegov kupac morati platiti CBAM certifikate prema najvišoj predviđenoj emisiji za određeni proizvod bez obzira što je stvarno stanje o emisijama CO2 naših firmi znatno niže.
“Drugim riječima, i da je firma iz BiH 100 odsto CO2 neutralna, ako nema validne podatke u izvještaju, njen uvoznik će morati platiti najviši iznos poreza. Taj trošak kupovine sertifikata koji su instrument oporezivanja će na kraju snositi izvoznik kroz pritisak na smanjivanje cijene kako ne bi izgubio tržište što će predstavljati i najrigorozniji finasijski penal“, objašnjavaju u komori.
