Salko Obradović živi u blizini gradske deponije u Stocu. Život pored odlagališta otpada, dugog i širokog stotinu metara, za Obradovića i njegove komšije je užasavajući. Ponajviše u ljetnim mjesecima, kada temperature prelaze 30 stepeni.
“Ja bih najsretniji bio da se to zatvori, ta deponija, međutim, kako stvari stoje, od toga nema ništa, da se razumijemo, tu su dolazili novinari iz nekoliko medijskih kuća i pokušavali sve, ali dolje se rješava stvar samo na većem nivou – politikom”, pojašnjava Obradović.
Njega zabrinjava i činjenica da se deponija nalazi u blizini rijeke Bregave i uticaja deponije na podzemne vode.
“Moja kuća je udaljena dva i po do tri kilometra – nije samo moja, tu ima 50 kuća”, kaže on.
Snimci iz satelita pet lokacija u BiH na kojima se danas nalaze divlje deponije pokazuju njihovo rapidno širenje. Detektor je analizirao i napravio poređenje dostupnih snimaka decenijama unazad, a na urgentnost situacije ukazali su i građani, aktivisti i nadležni. Prema nekim procjenama, u BiH postoji više od 1.000 divljih deponija, o kojima se najčešće govori tek nakon incidenata, kao što je to bio slučaj nakon velikog požara na deponiji “Krupačke stijene” u julu 2025.
Salko Obradović iz Stoca dodaje da građani i aktivisti nemaju mogućnost da mijenjaju stvari nabolje, te da vlast, za koju tvrdi da je formirala ovo odlagalište, treba i da ga ugasi. Građanima nedostaje i hrabrosti kako bi podigli glas, smatra on.
Deponija u Stocu. Ilustracija: Detektor/Google Earth
Imanje Berine Amidžić se nalazi u naselju Gorica kod Stoca – prvom naseljenom mjestu u neposrednoj blizini ove deponije. Imanje površine oko jednog hektara, na kojem se bave poljoprivredom i stočarstvom, udaljeno je dva kilometra zračnom linijom od deponije.
“Grad Stolac ne posjeduje okolinsku dozvolu za ovu deponiju, zbog čega nije napravljena po važećim propisima. Otpad se odlaže u prethodno iskopane jame, a povremeno se i spaljuje, što dodatno pogoršava ekološku situaciju”, kazala je Amidžić, koja je i predsjednica Udruženja za zaštitu životne sredine “Concordia” u Stocu.
Za Amidžić i ostale građane Stoca, posljedice su višestruke. Među njima i osjećaj bespomoćnosti jer građani znaju da se njihov otpad svakodnevno odlaže na ilegalnu i nesanitarnu deponiju.
“Ekološki, ova praksa direktno zagađuje rijeku Bregavu kroz procjedne vode i nekontrolisano spaljivanje otpada. Uništena je prirodna vrijednost čitavog pejzaža, posebno uzimajući u obzir činjenicu da se deponija nalazi u zaštićenoj zoni nacionalnog spomenika Pećine Badanj. Dugoročne posljedice mogu uključivati kontaminaciju tla, vode i ozbiljne zdravstvene rizike za stanovništvo”, navela je ona.
Novinari Detektora nisu mogli dobiti komentar od načelnika Stoca Stjepana Boškovića nakon pitanja šta je lokalna samouprava uradila po pitanju ove deponije.
Za Branku Alempić iz Vlasenice život pored divlje deponije u Dragasevcu na području ove općine postao je katastrofalan. Ova deponija postoji već nekoliko decenija.
Alempić napominje kako ne postoji nijedna općina ili grad u BiH koji nemaju problem sa otpadom.
“Nema ko ni da nam gradi svijest jer veoma mali broj ljudi ukazuje na te probleme, a u institucijama gdje bi o tome trebalo da se priča, da se donose novi zakoni i da se isti poštuju od strane svih, svakodnevno se raspravlja o tome šta je koji političar rekao – živimo u realityju okruženi sopstvenim smećem”, kaže ona.
Deponija u Vlasenici. Ilustracija: Detektor/Google Earth
Profesor ekološke pedagogije na nekoliko univerziteta u BiH i predsjednik udruženja “Eko izazov” Tuzlanskog kantona Muhamed Omerović već se 40 godina bavi zaštitom životne sredine. Govoreći o divljim deponijama u BiH, on navodi kako je najgore stanje bilo nakon rata, te da u BiH trenutno postoji od 1.200 do 1.400 divljih deponija.
“Možemo kazati da u nekim seoskim, ruralnijim sredinama još uvijek neki pojedinci nisu pristupili organizovanom odvozu prijavi pri općini, ne odlažu svoj kruti miješani otpad u kabine koje im dodijeli općina i mi molimo općine da ponovo izvrše registraciju građana da svaki građanin ima kantu u svom dvorištu tako da ta neka i cijena odvoza bude prihvatljiva posebno iz seoskih sredina”, kaže on za Detektor.
Cilj njegovog udruženja jeste ukazati da nije sav otpad smeće, nego sirovina na pogrešnom mjestu. Dodaje kako je nužno od nadležnih vlasti tražiti provođenje seta okolinskih zakona.
“I dalje imamo na nekim mjestima neadekvatne općinske deponije. Tako, naprimjer, u nekim općinama imamo deponije koje nisu sanirane i mi tražimo, za svaku grupu općina na prostoru kantona u BiH, da imamo sanitarnu regionalnu deponiju, a to su fabrike za preradu otpada. Znači, u tom dijelu nismo dovoljno uspjeli da dobijemo prave sanitarne regionalne deponije”, kaže on.
Njegovo udruženje, između ostalog, zahtijeva da se u BiH uspostave zelene patrole i da ekološki inspektori identifikuju sve divlje deponije u saradnji s komunalnim preduzećima i nadležnim ministarstvima.
Deponija u Višegradu. Ilustracija: Detektor/Google Earth
Direktorica “Komunalca” iz Višegrada Gordana Krivošija pojašnjava kako ovo komunalno preduzeće gazduje deponijom koja je divlja i koja nema upotrebnu dozvolu, niti rješenje o odlaganju smeća, koje se na ovoj lokaciji odlaže uz saglasnost Općine.
“Imam informaciju da je ova deponija nekad u toku rata tu locirana. Rat, pa poslijeratni period, i tako se krenulo odlagati smeće i nastavilo se odlagati svih ovih godina”, navodi ona.
Opisuje da je ova deponija u posljednje vrijeme prezasićena i da postoji veliki problem jer dolazi i do zapaljenja. Dodaje da je Općina Višegrad formirala komisiju, čiji je i ona član, a u cilju pronalaska rješenja.
“Mada znate ko bi to trebalo da rješava – znači, Opština Višegrad, odnosno nadležno Odjeljenje za prostorno uređenje i stambeno-komunalne djelatnosti i Skupština opštine kao zakonodavni organ, koji bi trebalo da donese određene odluke povodom te deponije”, kaže ona. Detektor je poslao pitanja i načelniku Višegrada Mladenu Đurđeviću, ali on nije odgovorio do objave ovog teksta.
Pojašnjava kako najveći problem prouzrokuju ljudi koji bacaju otpad bez saglasnosti komunalnog preduzeća, te da je najgore stanovnicima sela Holujaci, koji su ranije pisali peticije i podnosili krivične prijave.
“Put do sela je kroz deponiju, što sami znamo, ne trebamo pričati mi mnogo o tome šta znači doći do svoje kuće, nebitno je vikendica ili kuća, dakle jeste problematično. U saradnji s komunalnim preduzećem i Opštinom se sad preduzimaju neke radnje da se pokuša koliko-toliko sanirati problem gradske deponije”, kaže ona.
Detektor je ranije pisao kako je nedavni požar na deponiji “Krupačke stijene” potaknuo novi val rasprava o njenom ilegalnom radu, ali i odgovornosti za ekološku katastrofu koja je ugrozila zdravlje stanovnika.
Republički ekološki inspektor je 2020. godine izvršio kontrolu upravljanja otpadom na deponiji otpada “Krupačke stijene” u općini Trnovo, a kojom upravlja Javno komunalno preduzeće (JKP) “Trnovo”. Tada je utvrđeno da nije izrađen glavni projekat sanacije ove deponije, koja nema ekološku dozvolu.
U odgovoru Republičke uprave za inspekcijske poslove Detektoru iz jula navodi se da je komunalno preduzeće “Trnovo” podnijelo zahtjev za mjere prilagođavanja za rad neuređene deponije, ali da ga je Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske odbacilo kao nepotpun.
Deponija Krupačke stijene. Ilustracija: Detektor/Google Earth
Kako se dodaje, ova deponija se ne može zatvoriti do pronalaženja nove lokacije koja bi bila zadovoljavajuća sa aspekta zaštite životne sredine.
Načelnik Kiseljaka Mladen Mišurić Ramljak u razgovoru za Detektor tvrdi kako je trenutno nemoguće legalizovati deponiju “Berberuša” zbog ranije nametnutog Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja državnim zemljištem.
Deponija u Kiseljaku. Ilustracija: Detektor/Google Earth
“Koja deponija ima dozvolu? Ima samo privremeno rješenje. Šta znači dozvola? Sva odlagališta moraju biti ekološki prihvatljiva. Ne možete vi sad otvoriti, to je proces i sva odlagališta su dobila zadaću da naprave plan prilagodbe da se to uradi, i dobiješ privremenu odluku da možeš koristiti, tako da nije to samo privremeni problem”, kaže on.
Ova deponija, udaljena nekoliko stotina metara od grada, funkcioniše od kraja ‘80-ih godina i u vlasništvu je općine Kiseljak.
Trenutni plan je, kako navodi Mišurić Ramljak, da ovo odlagalište otpada u naredne dvije do četiri godine zatvore, a da na nivou Srednjobosanskog kantona otvore regionalnu deponiju.
“Sad je problem terena, neće je niko… Odlagališta moraju biti vodonepropusna, da nema procjedne vode. Nije to projekat ‘evo nađemo neku rupu i u nju istresemo smeće’. Ne, nju treba pripremiti u svakom pogledu”, pojašnjava on.
Reciklažno dvorište u Kiseljaku.Foto: Detektor
Tokom posjete, novinarima Detektora pokazao je reciklažno dvorište koje se nalazi nedaleko od centra općine i pojasnio kako na stolu već četiri godine imaju pripremljen plan kako će izgledati centar za odvajanje otpada, ali da, kako tvrdi, zbog nametnutog zakona ne mogu investirati niti dobiti građevinsku dozvolu.
“To je suvremeni centar za sve što nam treba – to je odmah u gradu, na tri hektara – problem je što smo mi dobili na korištenje, ali ne smijemo graditi. Ono što imamo, mi tu lagano nešto pripremamo, radimo, čistimo, ljudi rade, razvrstavamo mi to, dovest ćemo mi to u red, ali nam treba vremena”, kaže on.
“Znači, mi čak nemamo gdje ni opremu staviti, pa smo u male objekte stavili i tu smo nešto postavili, montiramo, radimo. Ljudi rade u teškim uslovima i ne može niko reći da se mi kao lokalna zajednica neodgovorno ponašamo i šta nas briga”, kaže on.
Pojašnjava da je Općina Kiseljak preuzela deponiju “Berberuša” od Javnog komunalnog preduzeća, koje upravlja prikupljanjem i deponiranjem komunalnog otpada, ali kojem je nedostajalo kapaciteta.
Nakon što su novinari Detektora pokazali načelniku Mišurić Ramljaku ilustraciju poređenja izgleda deponije kroz godine, on je negirao da je vidljivo njeno širenje.
“Mi odavde uzimamo zemlju i zatrpavamo, tako da nije to sve da mi širimo, na slici se stiče dojam, ali ono je tu u tim gabaritima, s tim što mi uvijek pozajmljujemo zemlju pa zatrpavamo”, kaže on.
Detektor je pitanja u vezi s divljim deponijama uputio i Federalnom ministarstvu okoliša, koje do objave teksta nije odgovorilo. Iz Ministarstva za ekologiju Republike Srpske su u pisanom odgovoru naveli da zakon propisuje da lokalne samouprave sprovode uklanjanje nezakonito odloženog otpada, te snose troškove čišćenja i sanacije divljih deponija.
U odgovoru se također objašnjava da se otpad odlaže na deponiju koja ispunjava sve uslove i zahtjeve, te da se može odlagati i, izuzetno, na postojeće neuređene deponije utvrđene odlukom skupštine lokalne samouprave.
