Do sada sam uvijek pisao lijepo o ljudima u Zvorniku. I zaista vjerujem da u ovom gradu ima mnogo dobrote, solidarnosti i zajedništva.
Ali ovaj put, moram da napravim izuzetak.
Nakon sinoćnjeg koncerta na obali Drine, napravio sam jednu fotografiju. Mjesto koje je samo par sati ranije bilo ispunjeno muzikom, radošću i hiljadama ljudi… jutros je izgledalo tužno. Puno smeća. Ostataka čaša, boca, papira, kese, razbacanih po travi, šetalištu, pa čak i u rijeci.
I onda čujem komentare o tome kako ovaj ili onaj izvođač nije “primjer za djecu”, kako “ne pripada ovom gradu”, kako su tekstovi pjesama loši, puni pogrešnih poruka.
A ja pitam je li poruka to što smo ostavili za sobom?
Nije problem muzika. Nije problem izvođač. Problem je ponašanje. Naše. Jer šta god da je bilo sinoć, ono što je ostalo jutros, to smo mi. To je naš potpis.
Ljudi znaju da se žale: da nema dovoljno kontejnera, da komunalne službe ne rade svoj posao, da je grad prljav. A kad treba da se ponašamo odgovorno, sav teret prebacimo na nekog drugog.
A ko će to sad da pokupi? Komunalac kojeg sutra ponovo snimamo jer “ne radi ništa”? Vlast koju pljujemo jer “ne brine o gradu”?
Grad ne čine samo zgrade i ulice. Grad čine ljudi. I ako ne znamo da poštujemo prostor u kojem živimo, onda nijedna vlast, nijedan izvođač, nijedan program ne može nas “popraviti”.
Zvornik zaslužuje više. I mi možemo bolje.
Ako hoćemo promjenu hajde da prvo promijenimo sebe.
#stopezvornika #zvornik #zvornickoljeto
