Priča devetnaesta
Kao djeca neobično smo se radovali avionima koji su u našim krajevima bili prava rijetkost. Čak smo se i igrali, pa ko prvi vidi avion – njegov je. Pošto je ponekad bilo otimanja za jedan isti avion, ovo vrijeme su na svoj način obilježili i oni mekši dječiji nosevi.
A današnjoj djeci je kud i kamo lakše, jer je sada naše nebo puno aviona. Redovnih i vanrednih. Tako se za svako dijete nađe poneki. Redovni od prije nekoliko godina imaju ovuda uhodanu putanju. Vanredni, opet, u zadnje vrijeme postaju glavna moda. Malo, malo pa evo ih. Razigranih, gizdavih, okićenih.
Najprije je nad Zvornikom kružila „OMLADINSKA PRUGA“, to jest avion sa takvim natpisom. Odmah zatim, nebo nad našim krajevima ukrasili su avioni koji su reklamirali skokove sa drinskog mosta. Izgleda da ti „nebeski“ pozivi imaju poseban efekat. Stoga ću na prvom sastanku rukovodstvu sela predložiti da se uključi u ove inovacije i da odustane od „zemaljskih“ poziva na sastanke pošto iste narod ni najmanje ne ferma.
Treba sa neba šokirati sav taj lijeni, malodušni svijet, koristeći moderni recept. A ovako bi to izgledalo: Leti iznad sela avion što je moguće niže i što je moguće sporije, zbog prisutnog neiskustva u čitanju, jer kao praktičan svijet nemamo vremena za beskorisne knjige, a novine lažu. Elem, leti avion a iznad njega se viori plat-no sa tekstom – Zbor te i te podružnice Socijalističkog saveza (ne)radnog naroda, u tol’ko i tol’ko. Onda letidrugi avion sa krupnijim slovima -DNEVNI RED.
Treba, naime razbiti dosadu, kako bi poziv dobio neophodnu dinamiku. U tom nadlijeće treći avion na kojem bi pisalo -Prva tačka: Pripreme za referendum o nastavku gradnje društvenog doma. Onda naredni avion i Druga tačka: Izvještaj o radu mirovnog vijeća u zadnjih 25 godina ili, možda, Komisije za puteve koja, doduše, sada može da gazduje vazdušnim putevima, pošto su oni „zemaljski“ definitivno pokradeni širenjem avlija.
Peti avion bio bi –Razno, dakle posljednji, jer nećemo sad čitavu eskadrilu poručiti za samo jedan zbor.
Neko će postaviti neumjesno pitanje -otkud pare za avione? Pa, zaboga, tu je referendum. Umjesto predviđenih tri posto, treba narodu uvaliti deset posto, tako da plaćaju i avione u naredne četiri godine. Ko hoće čudo, neka plati čudo. Upali li ova ideja, za naredne sastanke i akcije treba usavršiti sistem obavještavanja. Tako bi iz aviona iskakali padobranci i svakome lično uručivali pozive. Kol’ko kuća tol’ko padobranaca.
I stvar bi glatko prošla, jer narod se sve više pali na kojekakve nebeske delegate i apele. O tome najbolje svjedoči gradnja bogomolja koja na sve strane teče besprijekorno i ne poznaje krizu. Neka je u igri i „nebeski“ faktor samo da dom u selu bude završen. Cilj opravdava sredstva. U nove pobjede – sa novim avionima
Zvornicki.ba
