Sezona berbe jabuka naveliko je krenula u svim krajevima Bosne i Hercegovine. Rod je dobar, kao i njegov kvalitet pa voćari trljaju ruke. Jedan od voćara i poljoprivrednika, Elvis Kostjerevac iz Novog Sela kod Zvornika, kaže da je voće zrelo i da će sezona biti dobra.
“Jabuke spadaju u najzahvalnije voćke koje možete koristiti tokom zime, ostavljati na tamnim i suhim mjestima, obično u podrumima te iskoristiti na razne načine: od sušenja, pripreme kolača, soka, pekmeza i sirćeta”, kaže je Kostjerevac.
Iz stupe kroz cjediljku u bakreni lonac
Upravo je pečenje pekmeza od jabuka i krušaka duga tradicija u podrinjskim krajevima. Sazrele voćke, a to znači da su same otpale zbog zrelosti, pokupe se i potom samelju u mašini koja je u narodu poznata kao stupa, namjenjenoj za sitnjenje voća. Potom se samljevene jabuke ili kruške stavljaju u cijediljku iz koje se cijedi sok. Procijeđeni sok se sipa u bakreni lonac ili u nekim krajevima popularnu “tavicu”. Potom se loži vatra.
Sok se dugo vremena zagrijava do granice ključanja. Kada sok počne ključati, prvo izbacuje prljavštinu koja se odstranjuje iz “tavice”, kasnijim održavanjem vatre količina soka se smanjuje i lagano pretvara u gustu masu – pekmez.
Slatka infuzija koja se unosi kroz usta
Strogo se vodi računa da gusta masa-pekmez pred sam kraj ne izleti iz bakrenog lonca usljed previsoke temperatue ili zagori. Ne smije se previše čekati da pekmez ne bi bio pregust. U svakom slučaju dobijeni proizvod od jabuke ili kruške je poslastica koja se jede vijekovima na ovim krajevima. To je pekmez koji je visokog kvaliteta bez ikakvih dodataka. Spakovan pekmez u tegle ili flaše može stojati godinama u špajzu, a da se ne pokvari. Liječnici kažu da je to slatka infuzija koja se unosi kroz usta.
Postoje predanja da mala djeca ukoliko jedu veće količine pekmeza rastom budu viša. U Podrinju se pekmez služi uz sve obroke, često se miješa sa kajmakom u tanjiru odakle se vrućom prohom unosi u organizam.
Osim što blagotvorno djeluje na organizam, pečenje pekmeza često na čitav dan okupi porodicu koja se u večernjim satima, nakon što je posao gotov, okupe uz vatru na kojoj ključa jabukov sok. Često se od nastalog žara raspale roštilj, peka ili svježa riba u aluminijskoj foliji ubaci u središte žara. Djeca se najviše obraduju mladom kukuruzu, pečenjku, pecaru zavisi u kojem dijelu se nalazite.
Pekmez od jabuke – kiseli i slatki
Pekmez od jabuke prirodno je sredstvo za poboljšanje probave, pročišćavanje krvi i povećanje željeza kod ljudi koji pate od anemije. Jabukov pekmez jača imunitet, te pomaže regulaciji šećera u krvi i radu štitne žlijezde.
Jabuka sadrži oko 80 posto vode, oko 10 do 12 posto ugljikohidrata, jedan posto masnoća i bjelančevina, a isto toliko ima i celuloze. U njenom sastavu zastupljeni su šećeri – glukoza, fruktoza i saharoza, te organske kiseline. Jabuka u sebi ima dosta velike količine vitamina C i beta karotena, B-kompleksa, dok od minerala najviše ima kalija, fosfora i kalcija.
Elvis Kostjerevac kaže da postoje dvije varijante pravljenja pekmeza – slatkog i kiselog. “Za kiseli pekmez se koristi divlja jabuka, ili kako naš narod kaže “divljaka“. Ovaj pekmez je izuzetno značajan za dijabetičare i ljude koji imaju zdravstvenih problema. Njegovim konzumiranjem jačate krvnu sliku i imunološki sistem, te ćete nadopuniti nedostatke minerala i vitamina u organizmu na potpuno prirodan i zdrav način“, istakao je Kostjerevac, dodavši da pekmez nije lako kvarljiv, te da dugo može stajati.
Na početku je Elvis opisao kako se pekmez tradicionalno pravi, pogotovo ako se radi o većoj količini jabuka. No, ovakav pekmez možete napraviti i u kući ili stanu. Iscijedite sok od jabuka, zatim ukuhavajte, bez dodataka konzervansa i šećera. Nakon željene gustine pekmez prespite u zagrijane tegle. Dobro ih zatvorite metalnim poklopcima koje ste prethodno dezinficirali alkoholom i okrenite naopačko te ostavite da se postepeno ohlade.
Kako još iskoristiti jabuke?
Spominjali smo jabukov sok. Nakon što oberete jabuke, dobro ih operite. Nakon toga se melju u specijalnom mlinu. Te sameljene jabuke idu u presu iz koje izlazi 100% prirodni sok, koji se stavlja u higijensko bure. Međutim, takav sok ne može dugo trajati, pa ga je potrebno pasterizirati.
“U pasterizator koji imam na imanju može stati količina od 150 do 200 litara soka. Zagrijava se na otprilike 80 stepeni. Potom se vrši punjenje u boce, koje se moraju položiti na stalažu, slično flašama napunjenim vinom“, zaključio je Kostjerevac pojasnivši da ako je postupak pravilno urađen, čisti prirodni sok može trajati i do dvije godine.
