Zbog rusko-ukrajinskog sukoba, na svjetskom tržištu vlada pomama za ugljem. Procjene govore da će u 2022. godini potražnja za ovim energentom ići čak do osam milijardi tona, ali to, prema riječima stručnjaka, ne bi trebalo da se odrazi na BiH jer imamo dovoljne količine za svoje potrebe, dok ne isključuju ni mogućnost da će ugalj iz BiH biti tražen van njenih granica.
Međunarodna gencija za energetiku (IEA) u ažuriranom izvještaju o tržištu uglja predviđa da će ova godina dostići istorijske maksimume po pitanju globalne potrošnje uglja iz 2013. godine, a trend rasta, prema njihovoj procjeni, u ovoj situaciji siguran je i u 2023. godini.
“Na osnovu trenutnih ekonomskih i tržišnih trendova, predviđa se da će globalna potrošnja uglja porasti za 0,7 odsto u 2022. godini na osam milijardi tona, pod pretpostavkom da se kineska ekonomija oporavi, kako se očekuje, u drugoj polovini godine. Ovaj globalni ukupni iznos bi odgovarao godišnjem rekordu postavljenom 2013. godine, a potražnja za ugljem će se vjerovatno povećati sljedeće godine na novi rekord svih vremena”, stoji u izvještaju.
Da je dostizanje, pa čak i eventualno obaranje rekordne potrošnje uglja iz 2013. godine, sasvim realna mogućnost, zaslužna su dva faktora. Potražnja za ovim energentom direktno je podstaknuta rastućim cijenama prirodnog gasa zbog smanjene isporuke iz Rusije, što primorava sve veći broj vodećih evropskih ekonomija da sa gasa prelaze na proizvodnju uglja i to otvaranjem davno zatvorenih termoelektrana, a o čemu su “Nezavisne novine” već izvještavale. Drugi razlog takođe vodi na istok. Od 1. avgusta na snagu je stupio peti paket sankcija EU prema Rusiji, koji predviđa opštu zabranu isporuke ruskog uglja za države EU (kupovine, uvoza ili predaje uglja i drugih čvrstih fosilnih goriva).
Skidanjem Rusije sa mape Zapada procjenjuje se da će kinesko i indijsko tržište biti glavni pokretači potražnje do kraja ove godine. I pokretanje proizvodnje u zemljama EU znači da bi cijene uglja mogle nastaviti da rastu i u narednoj godini. I kada su u pitanju ponuda i potražnja, navedeno BiH ne treba mnogo da dotiče, smatra Petar Gvero, profesor na Mašinskom fakultetu Univerziteta u Banjaluci.
“Mi nemamo neke pretjerane štete kada su u pitanju bilo kakve zabrane, osim u slučaju proizvodnje cementa, jer jedino u tom slučaju uvozimo ugalj koji je vrlo specifičan i vezan je za termološki proces. Sve to što se tiče uglja ne bi trebalo da utiče na nas, prije svega u smislu da mi sada postanemo neki igrač na svjetskom tržištu. Mi nismo uvoznici uglja, to je naš domaći resurs i mislim da na osnovu aktuelnih dešavanja ne bi trebalo da planiramo budući period. Veći problem za nas je uvoz nafte i naftnih derivata”, pojašnjava Gvero za “Nezavisne novine”.
Nihad Harbaš, stručnjak za energetiku, ocjenjuje da se u obzir mora uzeti i slobodno tržište u BiH, jer postoje firme i domaćinstva koja koriste ugalj za svoje potrebe, te da na osnovu toga ne treba isključiti mogućnost da će iskoristiti šansu da svoj proizvod plasiraju na međunarodno tržište.
“Na primjer, rudnik u Banovićima je nezavistan i taj ugalj može plasirati prije svega na regionalno tržište, sigurno će se okrenuti ka tome, jer mogu postići veću cijenu”, naglašava Harbaš za “Nezavisne novine”.
Pored navedenog, smatra da je u BiH ipak najpotrebnije da se zadrži nivo proizvodnje električne energije i podsjeća da je problem koji postoji na tom polju zastarjelost tehnologija u rudnicima.
“Vidimo da se Evropa okreće uglju i moramo iskoristiti tu šansu. Postoje najave da ćemo imati dodatnih količina i svakako bi to trebalo iskoristiti da prodamo ukoliko je moguće”, ističe Harbaš.
Stručnjaci navode da svima mora biti jasno da je ugalj samo privremeno rješenje zbog situacije u Ukrajini i da Evropa nastavlja sa svojim planom dekarbonizacije Starog kontinenta, u koji je uključena i BiH
