Uskoro će se navršiti punih pet godina od tragedije u kojoj su na Površinskom kopu Dubrave smrtno stradala četvorica mladića, nakon što ih je žive zatrpao odron zemlje. Slučaj u kojem je osumnjičeno šest osoba još uvijek nije dobio konačan sudski epilog, a porodice stradalih mladića se nadaju da će minimum pravde biti zadovoljen, jer njihovu djecu niko ne može vratiti.
Alem Dedić, Reuf Alibašić, Adel Šehić i Edin Herić smrtno su stradali 2015. godine prilikom ilegalnog utovara uglja na traktore. Na ovakav način su zarađivali nešto novca za egzistenciju, a lica članova njihovih porodica i danas kvase suze.
Skoro pet godina nakon tragedije zaputili smo se u mjesto Vukovije nadomak Kalesije u kojem žive porodice poginulih mladića. Bolne majke nam pričaju da je iz dana u dan sve teže, njihovi miljenici su im konstantno pred očima, a kako se bore s tugom samo one znaju.
Edin Herić bio je najmlađi među poginulima, a smrt ga je pokosila nedugo nakon punoljetstva. Njegovi roditelji Sahba i Mirsad i danas ističu da su se uvijek protivili poslu kojim se Edin bavio, a riječ je o ilegalnom utovaru uglja na traktore, koji se potom izvlačio iz Površinskog kopa Dubrave.
“Edina je u taj posao pozvao jedan komšija. U samom početku je radio za dnevnicu od 20 maraka, a mi smo ga molili da se time ne bavi. Mnogo puta sam mu znala reći da ću mu dati duplo više novca, samo da sjedi u kući, ali on me nije želio slušati. Imali smo solidno novca za život, radili smo na pijaci i svi znaju koliko smo pošteni bili. Takva situacija je bila i kod ostalih i odgovorno vam tvrdim da su njih organizatori tog posla odveli u smrt”, priča nam Sahba dok gleda u sliku svoga Edina.
Majka u suzama: Da mi je da ga vidim, pa neka odmah umrem
Mnogo puta Edin je od svojih roditelja krio da odlazi na Površinski kop Dubrave kako bi ilegalno utovarao ugalj u traktore. Vapaje roditelja nijemo je posmatrao, a njegova majka nam kaže da ga je znala dočekati u suzama, zbog zabrinutosti za njegovu budućnost.
“Znala sam da onaj ko se s njima (organizatorima posla, op.a.) druži, ili će okusiti smrt, ili zatvor. Treće opcije nije bilo. Pokušavali smo ga spriječiti u svemu tome, ali nismo uspjeli. Mog Edina je zadesilo ono najgore i od te noći kada sam čula šta se dogodilo, moj život nema nikakav smisao”, ističe ova majka.
Bolno nastavlja da su joj od sina kao uspomena ostale dvije fotografije i nešto malo odjeće koju svakoga dana slaže u ormaru.
“Iz dana u dan je sve teže, mnogo mi nedostaje, poželjela sam ga, da mi je sada samo da ga vidim, pa neka odmah i ja umrem. Svoj život bih ovog trenutka dala za njega”, kaže nam Sahba i dodaje da je Edin bio izuzetno vrijedan, a posebno se volio baviti poljoprivrednim poslovima.
Veselili se prije kobnog odlaska na kop
Majčinsku bol osjeti i Izeta Šehić koja je u ovoj tragediji izgubila sina Adela, tada 26-godišnjeg supruga i oca jednog dječaka. Priča nam da su se Alem, Reuf, Adel i Edin u njenoj kući okupili nekoliko sati prije odlaska na kop. Sjedili su, veselili se, jeli i pili, ne sluteći šta će se dogoditi u večernjim satima.
“Borio se za egzistenciju svoje prodice, a te kobne noći kao traktoristu ga je pozvao portir iz rudnika. Prvo nije želio ići, jer je sa suprugom trebao u goste kod šure, ali pod pritiskom ostalih na kraju je pristao. Uzeo je čarape iz ladice uz riječi: ‘Mogao sam otići samo još noćas’. Nažalost, tako je i bilo, jer sam nakon nekoliko sati čula da ih je zadesila nesreća. U tom trenutku sam zanijemila, pala sam u nesvijest i više se ne sjećam šta se dešavalo”, prisjeća se Izeta i naglašava da je Adel ispod zemlje izvučen 17 sati nakon nesreće, a pretpostavka je da je preminuo sat vremena prije pronalaska tijela.
Nakon nesreće vjerovala je da će vrijeme učiniti svoje, da će joj koliko-toliko biti lakše. Međutim, kako dani prolaze, navodi nam da joj je samo teže.
“Prije mjesec dana sam mislila da neću preživjeti. Adel mi je stalno u mislima i pred očima. Znam da je on mrtav i da ne može doći, ali ja svako malo pogledam u vrata i očekujem da se pojavi. To je jače od mene, ne znam kako bih vam opisala taj osjećaj. Pratim i njegovog sina koji je tada imao nepunih godinu dana. Danas je izrastao u lijepog dječaka koji mnogo liči na svoga oca. Svako malo skupa idemo na njegov mezar, uređujemo travu, plačemo i u tišini se vraćamo kući”, nastavlja Izeta.
Sudski postupak još nije okončan
Skoro tri godine nakon tragedije, 8. novembra 2017. u Općinskom sudu u Živinicama počelo je suđenje izvršnom direktoru za proizvodnju i održavanje u Rudniku uglja Kreka Suadu Zoniću, rukovodiocu Površinskog kopa Dubrave Sakibu Muhtareviću, tehničkom rukovodiocu kopa Sakibu Halilčeviću, rukovodicu službe za zaštitu na radu na kopu Asimu Brčaninoviću, tehničkom rukovodiocu za bager, traku i klasirnicu na kopu Nedimu Šljiviću i tehničkom rukovodicu za bager, traku i odlagač Mirsadu Deliću.
Oni su osumnjičeni da su počinili teška krivična djela protiv opće sigurnosti ljudi i imovine u sticaju s krivičnim djelom oštećenja zaštitnih naprava na radu, a vezano za nesreću prilikom koje su smrtno stradala četiri mladića tokom iskopavanja uglja na kopu u februaru 2015. godine.
Roditelji poginulih mladića u cijelosti nisu zadovoljni intenzitetom sudskog postupka, ali vjeruju da će pravda na kraju biti zadovoljena, odnosno da će krivci odgovarati.
“Opet kažemo, dobro je da se nešto dešava, odnosno da je postupak u toku. Nadam se da ćemo biti na kraju zadovoljni presudom i da ćemo je svi dočekati živi. Sve to nas ubija, jer nije svejedno doći u sud i gledati u lice optuženima. Mi vjerujemo da je pravda spora, ali dostižna. Našu djecu ništa ne može vratiti, ne zanima nas nikakva odšteta i slično, samo želimo da odgovaraju oni koji su krivi za njihovu pogibiju”, kaže nam Mirsad Herić.
Iz Općinskog suda u Živinicama za Klix.ba su kazali da je Tužilaštvo Tuzlanskog kantona optužnicu protiv osumnjičenih šest osoba, čija smo imena ranije spomenuli, podnijelo 27. aprila 2016., a nakon potvrđivanja 1. jula iste godine održano je ročište za izjašnjenje o krivnji.
Svi optuženi su negirali krivicu, a zbog složenog i teškog predmeta u kojem je potrebno izvesti više dokaza od 8. novembra 2017. do 30. oktobra 2019. održana su ukupno 22 glavna pretresa. Iz Općinskog suda u Živinicama su nam uz prilaganje dokaza o datumima održavanja pretresa potvrdili da se oni zakazuju i održavaju u kontinuitetu.
“Više nastavaka glavnih pretresa održano je zbog velikog broja izvedenih dokaza. U dosadašnjem toku postupka izvedeni su svi dokazi tužilaštva i u toku je izvođenje dokaza odbrane. Osim potrebe za izvođenjem velikog broja dokaza subjektivne (svjedoci i vještaci) i materijalne prirode (razne isprave, dokumenti i slično) smatramo da je bitno naglasiti da je jedan od razloga trajanja dužine postupka i to što je optuženo šest osoba i što učestvuju četiri branioca”, kazali su u odgovoru za Klix.ba iz Općinskog suda u Živinicama.
Kako navode, spomenute okolnosti utječu na dužinu postupka, jer je teško uskladiti slobodne termine branilaca, koji su mnogo zastupljeni i u drugim sudovima i predmetima, kao i činjenica da sudija koji postupa u predmetu duži veliki broj starih predmeta po kojima je potrebno hitno i blagovremeno reagovati.
S obzirom na to da je u toku izvođenje dokaza odbrane, a zbog pravilnog utvrđivanja svih relevantnih činjenica, iz suda ističu da se mora izvesti još veliki broj dokaza te je teško procijeniti kada će predmet biti završen.
“Imajući u vidu dosad provedene dokaze kao i dokaze koji su predloženi i koji će biti provedeni u dajjem postupku, cijenimo orijentaciono da bi predmet po ovim parametrima kojima sud trenutno raspolaže mogao biti završen u toku 2020. godine”, naveli su iz Općinskog suda u Živinicama, naglasivši da će ova pravosudna institucija u nastavku u kontinuitetu i redovno zakazivati glavne pretrese, s ciljem što bržeg okončanja predmeta.
Kako se ilegalno izvlačio ugalj
Kako se baviti ovom vrstom posla zna i Edinov brat Mirnes Herić koji je za Klix.ba odlučio progovoriti o tome. Priča nam da je na kop otišao nekoliko puta, ali na svu sreću ubrzo je shvatio da takav način ostvarivanje egzistencije nije za njega.
“Nekoliko puta sam otišao i rekao sam sebi da više nikada neću, jer nije to za mene. Odgovorno tvrdim da u područje kopa ne može ući niko ko ne želi platiti za jednu prikolicu uglja od 80 do 100 maraka, u zavisnosti koliko se natovari. U to vrijeme u koje sam radio prikolice su ulazile dva do tri puta u toku smjene, a posebno noću, jer se tada ne vidi ništa. To je funkcionisalo na način da vas portir nazove, javi vam kako da uđete, odete do drobilice, nakupite ugalj i onda ga izvlačite”, ističe Mirnes koji tvrdi da je samo u toku jedne noći bilo slučajeva u kojem je jedan traktor ulazio i po pet puta.
Prema njegovim tvrdnjama, na ovakav način ileganim putem su se izvlačile velike količine uglja iz Površinskog kopa Dubrave, s obzirom da su se na jedan traktor mogle okvirno natovariti četiri tone uglja. Ovaj energent potom se prodavao po toni za 100 KM. Nakon stravične nesreće u kojoj su četiri osobe smrtno stradale u određenoj mjeri ukraj se stalo ovakvom načinu ostvarivanja egzistencije.
(ntv.ba/klix.ba
