Zla kob života, teška i bezizlazna situacija zadesila je samohranu majku iz Bijeljine i njeno četvoro djece. Najprije je krajem januara ostala bez supruga, a samo nekoliko dana nakon ovog tragičnog događaja, planula je kuća u kojoj su živjeli kao podstanari.
Sada su ostali bukvalno bez ičega, oslonca porodice, krova nad glavom, ali i osnovnih stvari. Dalje ne mogu sami.
Za godinu dana život se za porodicu Jović okrenuo naopako. Najprije bolest glave porodice, karcinom koštano-zglobnog sistema koji je brzo metastazirao i 30-godišnji otac četvoro djece je izgubio bitku sa životom 21. januara. Kako nevolja nikada ne dolazi sama, samo nekoliko dana, dok su se još svi oporavljali od tragedije, u iznajmljenoj kući izbio je požar, u sobi gdje su boravila djeca.
“Kasno naveče, u dnevnoj sobi smo sjedili. Mala curica je istrčala iz sobe i rekla mi je: “Mama, nešto gori u sobi!” Ja sam izašla, pritrčala, čitava soba je već bila u plamenu. Moj brat je prišao i držao vrata od sobe kako bih izvela djecu iz kuće, u auto, a auto sam pomjerila kod komšije, jer sam se plašila eksplozije. Brat je pokušavao nešto da ugasi dok nisu stigli vatrogasci. Uzrok je instalacija od nekog lustera”, kaže majka Tamara Lukić.
U nekoliko minuta ostali su i bez ono malo što su imali. Gardebora, dječije stvari, pribor, sve se pretvorilo u gar. Tamara kaže da osim nekoliko komšija, niko im se nije javio da pomogne.
“Sve je to za djecu dodatni stres, nisu se još privikli ni da im je tata umro. Znali su da je bolestan, ali ne i da će umrijeti, za tako malo vremena ostali su i bez roditelja i bez stvari koje vole i za koje su vezani”, dodaje kroz suze Tamara.
Sada Tamara sa četvoro djece, zajedno sa majkom i njenom najmlađom kćerkom, živi kod tetke. Njih desetoro u 40 kvadrata. Djeca idu u školu, kako ne bi propuštala gradivo.
“Meni je i najbitnije da niko nije stradao, a materijalno… nadam se da ćemo nadoknaditi, da ćemo naći novi dom, da će se naći neki dobri ljudi”, vapaj je ove mlade majke.
Mališani, nesvjesni situacije u kojoj su se našli, u svojoj dječijoj razigranosti prevrću po garežu, traže stvari i opremu i raduju se svakoj koja je ostala čitava. Najmlađi Stefan srećan je što je našao cuclu i loptu. 8-godišnji Spasoje izvlači ikone. Najsrećniji je što su one ostale netaknute.
“Najviše mi je žao, imala sam opremu fudbalsku i više nemam, ali daće nam trener. Sad smo kod tetke, a kad nađemo kuću onda ćemo tamo”, kaže 6-godišnja Aleksandra Jović.
Devetogodišnji Adrej je pronašao očevu sliku. Briše je.
“On je mene uvijek vodio na turnire i govorio mi da se ne plašim i da igram srcem. Sad još pamtim šta mi je govorio kad me vodio na turnire i šta mi je pričao. Imao sam i opremu i dres, to je sve izgorjelo, ali znam da će mi trener dati novi dres i opremu”, dodaje.
Porodica živi od dječijeg dodatka, kiriju su plaćali 250 maraka. Tamara ne radi, jer brine o mališanima. Dok je suprug bio živ, kaže, nikada im tuđa pomoć nije bila potrebna, on je radio i plan je bio da sagrade sopstveni dom. Ali, bolest i smrt ih je zaustavila na pola puta. Mališani su tek na početku svog, bespomoćni u spletu teških okolnosti u koje ih vrtlog života zarobio. Oni zaslužuju normalne uslove za život, a mi im to možemo obezbijediti, ako se prisjetimo da je čovjeku prvi zadatak – da bude čovjek.
Uplate za pomoć iz BiH:
Adiko banka:
5520001948489891
Tamara Lukić, Bijeljina.
Uplate za pomoć iz inostranstva:
Intermediary Institution:
CITIIE2X
CITIBANK EUROPE PLC DUBLIN
1 N WALL QUAY, NORTH DOCK, DUBLIN,
DUBLIN,
Account with Institution:
HAABBA2B
Addiko Bank a.d
Aleja Svetog Save 13
78000 Banja Luka
Bosna i Hercegovina
Beneficiary Customer:
BA395520371948495547
TAMARA LUKIĆ
BANJALUČKA 26
BRČKO DISTRIKT
Broj telefona: 064/40 85 415 Tamara Lukić.
