Sakiba Junuzović je prije rata živjela u Jusićima sa mužem Fadilom i dvoje maloljetne djece, te svekrom i svekrvom. Selo su napustili u aprilu 1992. godine i otišli u Međeđu kod Sapne jer je, kako je ispričala, vidjela da ljudi idu i da su se okolo kopali rovovi. Iz Sapne su otišli u Zvornik, a potom preko Kozluka se 13. maja vratili u Jusiće.
Pri povratku u Jusiće, kako kaže, bila je napeta situacija i od tog dana do napada na selo, živjeli su u strahu.
„Mensur Ibrahimović je došao u našu kuću i rekao da ne palimo navečer svjetlo. Ako upalimo svjetlo onda treba na prozore da stavimo deke da se ne vidi, jer je to naredba Pere Radića zvanog Jarac“, rekla je Sakiba.
Rekla je da je 27. maja pala prva granata na kuću njenog tetka u Jusićima iz pravca Malešića. Ona je tada sa porodicom sišla u podrum. Tu su stigli i ostali ljudi iz sela i bilo ih je između 40 i 45. Ispričala je kako se pucalo i da su padale granate, te da je selo gorjelo.
„Došla su na vrata tri vojnika i moj tečić Jasmin Hasanović. Rekli su nam: ‘Izlazite, idemo dalje’. Vlado Tošanović Ristanović je bio među njima“, ispričala je Junuzović, koja je na konstataciju tužiteljice Zorice Đurđević da tako nije rekla u istrazi odgovorila kako se prvi put nije mogla sjetiti svega.
Ispričala je kako su vojnici ispred kuće postrojili muškarce, a njoj i svekrvi rekli da uđu unutra i uzmu nešto hrane i odjeće za djecu, jer bi mogli prenoćiti u šumi. Kada su izašli iz kuće, muškarce su već odveli na autobusnu stanicu, gdje su ih postrojili. Žene i djecu vojnici su poveli prema Malešićima, pri čemu im je jedan od njih rekao: „Ja da se pitam, sve bih vas zaklao“.
„Mi smo od prodavnice išli putem desno. Lijevo su išli naši muškarci. Ja sam Adu nosila u rukama. Tada sam vidjela zadnji put moga muža, svekra i tetka sa rukama na potiljku. Nikada ih više nisam vidjela dok nije otvorena grobnica“, ispričala je Sakiba koja je posmrtne ostatke svekra i muža pronašla 1998. godine u masovnoj grobnici Ramin grob u selu Glumina.
Njen muž je na sebi imao samo čarape, a odveden je u dukserici i farmerkama.
Svjedokinja je rekla kako su žene i djeca odvedeni u školu u Malešićima, a odatle autobusom prebačeni u Crni vrh.
Na pitanje Dejana Bogdanovića, advokata prvooptuženog Pere Radića, da li je čula da su noć prije 27. maja ubijeni neki Srbi u pucnjavi u Brđanima, odgovorila je kako im je to dan poslije rekao jedan „četnik“ uz poruku „Ide vas za 60“. Bogdanović je u materijalne dokaze uložio zapisnik o saslušanju jer se iskaz svjedokinje razlikuje od onoga što je ispričala na Sudu.
Odbrana petooptuženog Vlade Ristanovića podsjetila je svjedokinju na iskaz iz 2013. godine, u kojem nije navela da je prepoznala Ristanovića među vojnicima koji su došli na vrata, a ona je odgovorila kako ga se naknadno sjetila kada ga je vidjela da dolazi u Jusiće kod Hajre i Mejre.
Pero Radiće zvani Jarac, Božo Vidović, Petko Tomić zvani Gavran i Crni gavran, Branko Studen i Vlado Ristanović zvani Tošanov, terete se za ubistva najmanje 48 osoba te progon stanovništva bošnjačke nacionalnosti iz mjesta Jusići kod Zvornika u maju 1992. godine.
Druga svjedokinja Malka Junuzović, svjedočila je na iste okolnosti. Ona je ispričala kako je na vrata 27. maja došao Vlado Ristanović Tošanović, rekavši u unakrsnom ispitivanju kako ga nije spomenula tokom istrage 2013. godine jer se zbunila.
„Samo mi je sin bio na pameti“, rekla je Malka dodavši kako je Fadil bio jedinac.
Ona je rekla kako nije vidjela Peru Radića, ali da je čula od Fatime Hasanović da je udario njenog muža sjekirom u glavu ispred kuće, dodavši kako su Peru u seli svi znali jer je imao prodavnicu.
Suđenje će biti nastavljeno 14. jula.
