Kardiovaskularne bolesti, kako u svijetu, tako i u Bosni i Hercegovini, na prvom mjestu su po broju preminulih. Udio ukupne smrtnosti u našoj zemlji kreće se više od 50 posto, dok u svijetu ta brojka ide ispod 30, kaže prof. dr. Elmir Jahić, jedan od najboljih interventnih kardiologa u našoj zemlji. I to, dodaje, nikako nije bez razloga!
Niko ne sluša struku
– U svijetu se bilježi povećan broj malignih oboljenja koja se razviju sa starošću populacije, dok je učestalost kardiovaskularnih bolesti posljednjih godina u opadanju zbog, prije svega dobre preventivne zaštite, ali i dobro organizirane kardiovaskularne dijagnostike i terapijskih mogućnosti. Mogu reći da su i u BiH ranije bilježeni pozitivniji trendovi, ali su pandemijske godine donijele puno negativnih efekata u smislu povećane smrtnosti od kardiovaskularnih oboljenja, ali i povećanog broja novooboljelih – navodi Jahić u povodu 7. aprila Svjetskog dana zdravlja.
Razlozi što BiH ima tako porazne brojke, između ostalog su i što oni koji su zaduženi za organiziranje zdravstva u državi ne slušaju ono što govore kardiolozi.
Porazna je činjenica da u našoj zemlji, prema riječima našeg sagovornika, u 21. stoljeću ne postoji bilo kakav program preventivne medicine za sprečavanje nastanka kardiovaskularnih bolesti.
– Program bi trebao obuhvatiti uzras od vrtića, školsku djecu, radnu populaciju i penzionere. Prevencija može biti primarna, čiji je zadatak sprečavanje nastanka bolesti, te sekundarna i tercijarna kada bolest već nastane, odnosno kada pacijent doživi infarkt miokarda, a onda ljekari čine sve da se on ne ponovi. U sklopu tih programa trebala bi se provoditi i edukacija stanovništva, ali mi to nažalost nemamo.
Neću govoriti o razvijenim zemljama u kojima su ti programi značajno reducirali obolijevanje, uporedit ću nas sa državama u okruženju, koje su također tim programima postigli zavidne rezultate u smanjenju smrtnosti i broja novooboljelih. To je zadatak zavoda za javno zdravstvo nadležnih kantonalnih i federalnog ministarstva zdravstva. No ja od kad se bavim kardiologijom nisam čuo za takav jedan program. Druga stvar je neadekvatan pristup dijagnostici tretmana oboljenja na primarnom i sekundarnom, ali i tercijarnom nivou – rekao je.
No, nije sve u nedostatku novca. Prema riječima Jahića, nadležni su zakazali u organizaciji rada.
– Ako imate grupu bolesti od koje umire više od 50 posto ukupnog broja preminulih, onda cjelokupnom društvu to treba biti prioritet svih prioriteta. Navest ću vam primjer iz domena kojim se ja bavim, a to su interventa kardiologija, kardiohirurgija, elektrofiziologija srca… Što se tiče Federacije BiH, to je mogu reći vrlo uspješno finansirano kada je riječ o Zavodu zdravstvenog osiguranja i reosiguranja FBiH, odnosno tzv. Fonda solidarnosti.
No u proteklim sedmicama mogli smo pročitati u medijima kako u suštini Vlada FBiH je ta koja ne izvršava svoju obavezu da uplaćuje sredstva u Fond, što je po zakonu obavezna. Mi bismo daleko veći broj pacijenata mogli tretirati koronarografijom, implantacijom stentova i uređaja za prevenciju iznenadne srčane smrti, kardiohirurškim operacijama…
Jedina smo zemlja u regiji, i to je zaista poražavajuće, čiji pacijenti nemaju mogućnost da se podvrgnu zamjenu aorti valvule perkutanim, dakle, nehirurškim putem, koja je vrlo važna procedura posebno za starije pacijente te tretman aritmije srca. Struka se nažalost ništa ne pita, s vremena na vrijeme progovorimo putem medija i to je sve – navodi Jahić.
Osim fokusiranja na put ka postizanju zdravlja za sve, što je ovogodišnja tema, Svjetska zdravstvena organizacija (WHO), u povodi 7. aprila – Svjetskog dana zdravlja, akcenat je stavila i na poboljšanje javnog zdravlja.
– Rekao bih da je vrlo važno raditi na preventivnoj medicini koja obuhvata sve segmente javnog zdravstva. To treba biti u fokusu našeg društva jer jednom kad se desi bolest (infarkt srca ili moždani udar kao najčešća stanja u BiH), u rijetkim slučajevima se pacijent može vratiti u stanje bez posljedica. Zato je toliko važno podići nivo zdravstvene kulture i prosvijećenosti jer su oni temelj dobre prevencije.
Međutim, sve to mora biti obuhvaćeno programom kojeg nemamo. Kao i sve zemlje u regiji, i BiH se susreće sa odlaskom medicinskog kadra – navodi naš sagovornik.
No, vrlo je teško u društvu kakvo je naše, gdje se godišnje bilježi enormna stopa iseljavanja stanovništva i gdje postoji visok nivo nezadovoljstva građana spram funkcionisanja države i društva, da samo medicinari ostaju, a pogotovo ako tome još, kako kaže Jahić, dodate vrlo primamljive ponude u zemljama zapadne Evrope.
– Rekao bih da je to jedan vrlo objektivan činilac. To jeste ozbiljan problem jer u nekom trenutku možemo doći u situaciju da građane neće imati ko liječiti. No, uopće nije iznenađujući.
Monopol i koruptivne radnje
Kaže “kako se mora poraditi na tome da se i privatni zdravstveni sektor uključi u sistem zdravstvene zaštite”.
– Privatne zdravstvene ustanove imaju dobru saradnju sa federalnim Fondom solidarnosti, dok ta saradnja sa kantonalnim fondovima nije onakva kako to zakon predviđa. Član 16. Zakona o pravima pacijenta iz 2010. godine kaže da svaki pacijent ima pravo da bira svog doktora uvažavajući naravno geografsku regiju. To znači da pacijent iz Tuzle ne može birati ginekologa u Bihaću. Međutim, mi imamo velikih problema sa pojedinim kantonima koji ne poštuju zakon i stalno izvrgavaju određena odredbe zakona.
Paradoks je da mi masu usluga bez ikakvih problema pružamo pacijentima na zdravstvenu knjižicu iz Unsko-sanskog kantona, Srednjobosanskog, Zeničko-dobojskog, Brčko distrikta, a ne možemo pacijentima sa područja Tuzlanskog kantona. Pacijent iz Tuzle mora platiti uslugu, a onaj iz Zavidovića, Donjeg Vakufa, Brčkog, Orašja sve može regulisati putem knjižice. To su apsurdi – navodi Jahić i dodaje:
– Tek onda kad se zdravstveni sistem postavi na način da od kvaliteta usluge bude zavisio i finansijski feedback, svi će biti zadovoljniji – i pacijenti i medicinski kadar. Ukoliko, bez obzira na to kakav kvalitet zdravstvene usluge pružite, kada je pružite i da li je uopće možete pružiti, dobijate ista sredstva, to je monopol, a on uvijek inklinira slabijem kvalitetu i koruptivnim radnjama. Fondovi su dužni svima nama koji uplaćujemo sredstva osigurati što kvalitetniju zdravstvenu uslugu. Tek tada će zdravstvo u BiH krenuti naprijed kao što je to urađeno i u zemljama zapadne Evrope, Turskoj, državama okruženja.
Faktor
