Prema rječima prof. dr. Midhata Jašića, profesora nutricionizma na Tehnološkom i farmaceutskom fakultetu u Tuzli, kure gladovanja koristile su se još u klasičnoj Grčkoj u liječenju nekih bolesti, a savremena medicina i danas u nekim situacijama pribjegava oblicima posta u tretiranju određenih bolesti.
– Post je, jednostavno rečeno, jedan oblik godišnjeg resetovanja i reparacije cjelokupnog organizma, probavnog, endokrinog, krvožilnog i nervnog sistema. Kada je riječ o probavnom sistemu, tokom posta regenerišu se, prije svega, mikroorganizmi, probiotici ili dobre bakterije, koji su prirodno prisutni u ljudskom probavnom traktu. To posebno naglašavam jer probavni sistem čini 70 posto imunološkog sistema, a putem hrane dolaze lijekovi, ali i bolesti. I krvožilni sistem se obnavlja jer se tokom dana unosi manje triglicerida, odnosno masnih kiselina, manja je i količina šećera, te ostalih sastojaka koji bi mogli na krvnim sudovima izazvati taloženje plaka – kaže Jašić.
Postiti mogu i osobe sa nekim hroničnim bolestima
Tokom ramazana i gušterača rasterećuje dodatne produkcije inzulina jer se nivo šećera, objašnjava Jašić, u danu smanjuje na minimum, pa čak i kod osoba koje su oboljele od dijabetesa.
– Post je naročito značajan za nervni sistem jer se za vrijeme ramazana restartuje cijeli živčani sistem. Ako se pravilno posti, odnosno ako se postači pridržavaju pravilne prehrane, a naročito ako se pridržavaju svih pet vakata namaza, stanje kondicije muskulatornog i mišićnog sistema bit će na zavidnom nivou. Post bez namaza može biti i štetan, naročito u periodu između iftara i sehura, ako postač nakon što iftari nema nikakvu fizičku aktivnost – ističe Jašić.
Postiti mogu sve zdrave osobe, ali Jašić navodi da to mogu i oni sa nekim hroničnim bolestima uz prethodnu konsultaciju sa svojim ljekarom.
– Često se postavlja pitanje da li osobe koje imaju visok krvni pritisak mogu postiti? Istraživanja koja su rađena u svijetu pokazala su da osobe koje su na prvom stepenu hipertenzije, koji su samo na monoterapiji jednog lijeka ili na tzv. bihevioralnoj terapiji, mogu postiti. Rezultati su takvi da je kod mnogih ovakvih osoba post smanjio pritisak. I oni koji imaju dijabetes melitus tipa 2 mogu postiti jer će na taj način tokom cijelog dana nivo glukoze držati u granicama koje vrijede za zdravu osobu. Post je preporučen i kod brojnih drugih bolesti, osobama sa dislipidemijom (poremećaj lipidnog statusa), bilo da se radi o povišenom holesterolu ili trigliceridima, sa krvožilnim problemima, ali i pretilima, osim onih koji imaju patološki oblik pretilosti čiji je body mass index veći od 40, ali i onima koji pate od osteoartritisa. Vrlo je važno spomenuti i da se neki oblici karcinoma liječe upravo postom. Takvim osobama bih preporučio da se prije nego što zaposte posavjetuju sa svojim onkologom – naglašava Jašić.
Kako trebaju izgledati iftarska i sehurska sofra
No, postači moraju vodoti računa i kakvu hranu unose u organizam tokom iftara i sehura, a najbolja je, kaže Jašić, sezonska i lokalno uzgojena hrana, te deklarisana kao halal proizvod.
– Za iftar treba pripremati hranu sa niskim indeksom sitosti, a omrsiti se najbolje je tradicionalnim načinom – hurmom i čašom vode. Organizam tokom dana dehidrira, pa mu je potrebna tečnost, a dvije-tri hurme vratit će neophodan šećer i sirova vlakna u organizam. Nakon toga dobro je napraviti pauzu i klanjati akšam-namaz jer namaz nema samo duhovni, nego i fiziološki učinak na tijelo, pa će voda i hurma, koje smo prije toga unijeli, krenuti kroz probavni trakt i očistiti ga. Poslije akšam-namaza dobro je pojesti supu ili čorbu od povrća, a onda unijeti i nešto ugljikohidrata kojih ima u žitaricama, a to su proizvodi od brašna (pšenično, kukuruzno, heljdino brašno). Kao najčešći izvor ugljikohidrata su pite koje su na našim prostorima nezaobilazne za iftare. Za ovaj obrok preporučuje se i slatkovodna riba (pastrmka, smuđ, šaran), a crveno meso može jednom sedmično. Začini su također važni, peršun, origano, biber, ljuta papričica te karanfilić, koji sadrži eugenol koji ima antivirusno i antimikrobno djelovanje. Ono što ne bih preporučio je topa, koja je istina, često zastupljena na našim iftarima, ali je iznimno kalorično jelo. Voće i kolač dobro bi bilo unositi u periodu između iftara i sehura. Od napitaka najbolja je voda, prirodna limunada, povrtni sokovi, te crni i zeleni čaj, jogurt, kefir, a naročito surutka. Naravno, ono na šta postač treba paziti je – umjerenost – ističe Jašić.
Za razliku od iftara, za sehur, navodi naš sagovornik, treba uzimati namirnice koje imaju visok indeks sitosti, tzv. proteinsko lipidnu hranu, a to su meso, proizvodi od mlijeka, najbolje mladi sir, jaja, a od biljnih namirnica orašasti plodovi (orasi, bademi, lješnici, kikiriki) i proizvodi od njih, te grahorice (grah, grašak, leća i soja).
– Za sehur je idealna begova, te krem-čorbe sa povrćem i mesom. Glavno jelo može biti pripremljeno sa piletinom ili ribom, a kao prilog najbolja je basmati riža pripremljena na pari. Ne bih preporučio slatkiše jer ćete time opteretiti želudac, a vrlo brzo ćete osjetiti glad. Voće je bolji izbor, a na sehuru može se popiti kafa ili čaj. Ovog ramazana postimo u vrijeme pandemije koronavirusa, od kojeg se branimo dobrim imunološkim sistemom. Zato je vrlo važno da postači unose raznovrsnu hranu, a u uz nju bitno je imati i dovoljno sna te reducirati stres. Sve to garant je dobrog imunološkog sistema – zaključio je Jašić.
