Psiholog Ivan Kuč: Podaci o broju samoubistava u regiji Birač su zabrinjavajući i alarmantni, potreban veći angažman cijelog društva

Statistički podatak koji govori da se u prosjeku svaki dan dogodi jedno samoubistvo u BiH i te kako je alarmantan i zabrinjavajući. Takođe, zastrašujuća je činjenica da je u 2022.godini na području koje pokriva Policijska uprava Zvornik (oko 130.ooo stanovnika) dogodilo devet (9) samoubistava, a godinu ranije trinaest.

O ovom društvenom problemu za portal Zvornicki ba govorio je Ivan Kuč, dipl.psiholog, pedagog i andragog, sudski vještak psih.struke:

Na području Policijske uprave Zvornik protekle 2022. godine zabilježeno je 9 samoubistava dok je broj počinjenih samoubistava u 2021.godini na području naše regije iznosio ukupno 13; Koliko je ovo zabrinjavajući broj sa obzirom na broj stanovnika u regiji Birča?

• Nama kao društvu mora biti  stalo do toga da se ljudski život kao najveća dragocjenost  čuva podsvaku cijenu i da samoubistva bude što manje, odnosno da ih ne bude. Ljudi  imaju pravo raspolagati vlastitim životom  ali društvo ipak mora  prevenirati  svaku samoubilačku namjeru, a naročito kada se radi o mlađim i zdravim osobama, koje su u usponu snage, a nađu se u nekim krizama ili trenutnom osjećaju očaja i bezizlaznosti, što je sastavni dio života. Samouništenje nije odlika normalnosti i zdravlja izuzev u izuzetnim situacijama kad je motivisano altruizmom ili izbjegavanjem neminovne patnje. 

Podatak koji navodite jeste zabrinjavajući i alarmatan i znači  da bi prevenciju suicida trebalo usmjeriti na podizanje svijesti javnosti, angažovanju i obuci zdravstvenih radnika, poboljšanje funkcionisanja zdravstvenih i socijalnih službi  u otkrivanju rizika suicida kao i u radu s osobama i grupama koje imaju visoko rizično ponašanje. Moraju  se poboljšati napori na nacionalnom nivou,  uraditi  istraživanja suicida i u skladu sa tim preporučiti  preventivne programme i mjere.

Ukoliko se uporedi broj suicida na područu koje kontroliše MUP RS broj samoubistava je u 2021.godini(ukupno213) bio manji nego u 2020.godini (ukupno218) dok je u 2019.godini broj iznosio 202 samoubistva.Šta nam ovi brojevi govore? Ako znamo da je prema podacima MUP-a RS od 2002. do 2009. godine na području RS evidentiran  2.264 samoubistva, od kojih se najviše – 302 dogodilo u 2002. godini. Od ukupnog broja samoubistava u ovom periodu, 1.677 su izvršili muškarci, a 587 žene.

-Sveukupno ovi su podaci uznemirujući i ukazuju na nenormalnost. Uzroke treba tražiti u društvenim i psihološkim faktorima.  U pogledu psiholoških značajno je sagledati situacijski aspekt, kao što je psihološka bol, frustracija i slično.  Emotivni uzroci kao što su osjećaj bespomoćnosti, bezizlaznosti, očaj ili kognitivni kao što je izražena suženost mišljenja, kao i bježanje od problema, kao i neki problemi mentalnog zdravlja kao što su zloupotreba psihoaktivnih supstanci, depresija, demencija, shizofrenija i dr. Ovdje je korisno prisjetiti se da je metalno zdravlje stanje dobrobiti u kojem pojedinac ostvaruje svoje potencijale, može se nositi s normalnim životnim stresovima, može raditi produktivno i  doprinosuti svojoj zajednici. Nameće se pitanje koliko je ovo ostvarljivo u našim uslovima? Mentalno zdravlje je stanje potpunog fizičkog, psihičkog i socijalnog blagostanja, a ne samo odsustvo bolesti i iznemoglosti. Bitno je da društvo želi da istraži i učini transparentnim uzroke povećanja suicida.  To ne smijemo kriti “pod tepih”, a pogotovo je nedopustivo u zdravstvenim ustanovama da se ne uoče  suicidalne tendencije i da dolazi do realizacije samoubistava, što se takođe kod nas na žalost dešava. 

Od ukupnog broja samoubistava u ovom periodu, 1.677 su izvršili muškarci, a 587 žene.Zašto se muškarci češće odlučuju za suicid nego žene?

• Činjenica je da žene češće pokušavaju samoubistva ali i da ih muškarci čak četiri puta češće izvrše. Primjećeno  je da uopšte, a pogotovo u našem mentalitetu žene su sklonije da zatraže pomoć i podršku, da priznaju da su u određenom životnom trenutku slabe i bespomoćne, dok se od muškaraca očekuje da moraju “biti jaki” i imati kontrolu i snalažljivost u životu kako bi se brinuli za sebe i svoju porodicu.  Žene imaju više socijalnih uloga od muškaraca, pa neuspjeh u jednoj lakše kompenziraju uspjehomu drugoj ulozi. Postoje i određene biološke razlike u polovima, razlike u načinu izražavanja agresije kao i neki kulturološki aspekti kojima je ovo objašnjivo. Mišljenja sam da je ključni momenat u spremnosti zatražiti pomoć i stručnu podršku. 

Zbog promjene načina života i sve više “digitaliziranog” svijeta šta se može očekivati u budućnosti sa samoubistvima!?

• Što se više digitalno uvezujemo to se više kao ljudi udaljavamo jedni od drugih, otuđujemo. Ljudi su društvena bića, potreba za odnosom zdravim, iskrenim i kvalitetnim je prirodna i snažna ljudska potreba. Virtuelna realnost nema kvalitet stvarne realnosti i to se negativno odražava na ljude koji to ne uoče. Nasilje i nedostatak empatije, saosjećanja sa drugim ljudima posebno se ističe u virtuelnom svijetu gdje je stepen odgovornosti neopravdano smanjen iako često uzrokuje posljedice koje se itekako realne i stvarne, te za sobom ostavlja žrtve i nenadoknadive gubitke i povrede. Pojedinci samo u zdravom društvu mogu biti sigurni i pogrešno je i neinteligentno ne voditi računa i o potrebama drugih. Kao društvu nam je neophodno podsticanje većeg nivoa moralne zrelosti i odgovornosti da bi opstali i obezbjedili elemetarnu sigurnost od uništenja i samouništenja.