Mile Stevanović je rukovodilac smjene na objektu Energana, više od tri i po decenije je na ovom važnom postrojenju, tačnije od 1989. godine. Prošao je, praktično kroz sve radne faze – od pomoćnika na kotlu do smjenovođe.
-Ovdje sam počeo i vjerovatno ću ovdje ostati do penzije, ostale su još dvije godine. Zadovoljan sam svojim radnim mjestom. Sav svoj trud sam maksimalmno ulagao u posao i tako sam, u skladu sa svojom stručnom spremom, i došao do ove pozicije, rukovodioca smjene“, priča Mile.
Imao je, kaže, od koga i da nauči. Na Energani je, ističe, bilo dosta dobrih i stručnih kadrova, koji su, isto kao on, prošli sve stepenice radne hijerarhije. Od takvih ljudi, priznaje Mile, učio je, upijao znanje, sticalo se iskustvo. Neki su počeli da rade davne 1978. godine, kada je počela sa radom ova fabrika.
„Zahvalan sam za sve, tako da sada i ja pokušavam da prenesem svoje znanje na mlađe kolege. Ima ovdje dobrih momaka, željnih da uče, da rade i žele da ostanu ovdje“, navodi Stevanović.
Mile radi na veoma odgovornom radnom mjestu i u jednom od ključnih objekata u okviru fabričkog kompleksa.
„Svaka energana je srce fabrike. Tu bi trebalo da rade najbolji kadrovi, da bude najjača disciplina, jer radimo sa energentima, gdje na grešku ne smije ni da se pomisli“, kazuje Stevanović.
Mile živi u Roćeviću, selu smještenom u priobalju Drine, ali je, naglašava, čitav radni vijek vezan za ovu fabriku, a samim tim i egzistenciju svoje porodice.
„Od rada u ovoj fabrici sam sve postigao i uradio. Školovao dvoje djece, koji su danas akademski građani. Sin je završio elektrotehnički fakultet, smjer robotika, a kćerka medicinski fakultet, udata i živi u Njemčakoj, od koje imam dvoje unučadi“.
Dodaje da se smatra ostvarenim čovjekom:
„Zadovoljan sam, nisam nikada imao problema na poslu. Samo sam jednom bio na bolovanju, desetak dana“, priča Stevanović. Mile posjeduje jednu važnu osobinu, zna da komunicira sa ljudima. Posao rukovodioca smjene, veli, nije samo u grafikonima, pritiscima i temperaturama. U Energani se radi sa energentima – ugljem, gasom, mazutom. Zato je, ističe Stevanović, najvažnije imati ljude i znati kako sa njima.
„Treba znati prići čovjeku, razgovarati. Nisu svi uvijek istog raspoloženja. Kad imaju problema, treba ih saslušati i pomoći. Razumijem ja njih, ali i oni mene“, kazuje Mile.
Energana je prošla kroz brojne faze, bile su razne rekonstrukcije, prije desetak godina prešlo se na rad na ugalj, što iziskuje nove izazove. O tome Stevanović kaže:
„Zadnjih 12-13 godina radimo na ugalj, sa dva kotla, druga dva kotla su ostala na mazut i gas. U dogledno vrijeme, najavljena je izgradnja energane na novo gorivo. Ne znam da li ću ja to dočekati, ali naši kadrovi će biti spremni za te nove izazove. Imamo dobre mlade ljude od kojih se mogu napraviti odlični radnici, koji mogu uspješno odgovoriti budućim zadacima“.
Formula uspješnog čovjeka, po riječima Stevanovića, je jednostavna:
„Samo rad. Svakodnevni rad i dokazivanje. Od početka sam ulagao sav svoj trud, jer sam od ovog posla živio. U mojoj kući, fabrika je uvijek bila na prvom mjestu, pa tek onda sve ostalo. Bio sam dobro plaćen i nagrađivan za svoj rad“
Tako, kaže, funkciniše i privatno:
„Ko je takav kući, takav je i na poslu“.
Za kraj, upitan ima li kakvu poruku, zastaje na trenutak. Pa, kroz smijeh i umorne, ali iskrene oči, kaže:
„Kad vidiš da se nešto gradi, razvija, to ti vrati snagu. Osmijeh ne mogu da sakrijem, to mi je nekako urođeno“, zaključuje Mile Stevanović, čovjek koji punih 36 godina brine o radu Energane – „srcu fabrike“, danas „Nove Alumine“.
