Nekoć jedan od najjeftinijih novih automobila na američkom tržištu, a dugo i jedno od najpreziranijih vozila na planeti, Yugo počinje biti tražena roba na tamošnjem tržištu kolekcionarskih automobila.
U panteonu automobila koji se smatraju neoporavljivim na bilo koji način, i slove za legendarni flop odmah mnogi pomisle na Edsel, Aztek, Pacer, Rodius i druge. Jedan stoji iznad svih (ili možda ispod), a to je Yugo. Sredinom osamdesetih se Fiat upravo povukao s američkog tržišta i ostalo je upražnjeno mjesto za neki jeftini auto brand.
A pored toga, Yugo je koristio dosta dijelova talijanskog prizvođača. Mona Lisa loših automobila bila je od prvog dana na udaru Jay Lena, koji se redovito u svojoj emisiji Tonight Show šalio s malim hatchbackom.
Inače, priču o jugoslovenskom “poslu stoljeća” je započeo tamošnji poduzetnik Malcolm Bricklin koji je, prema njegovim riječima, nakon prvotnog kraha sa Subaruom i prekida saradnje s Bertoneom, tražio najjeftiniji automobil na svijetu.
Pronađen je u Jugoslaviji. Gospodin Bricklin otišao je tamo i naišao na “fabriku s 50.000 ljudi koja bi trebala realno imati njih 2000, podijeljenih između 85 osnovnih organizacija udruženog rada, 25 radnih odbora i 127 komunističkih sindikata”, prisjetio se. Njegova cijena od 3.990 tadašnjih američkih dolara (oko 18.594 KM danas) osvajala je naslove pri predstavljanju 1985. godine.
U konkurenciji najjeftinijih našli su se tada Chevy Chevette, čija je cijena bila 5.645; Ford Escort L za 6.327 dolara; i Volkswagen Golf za 7.190 dolara. Iako je do početka devedesetih godina u Ameriku uvezen 141.651 automobil, Yugo je 1992. podlegao nemilosrdnim kritikama recenzenata, komičara, padu prodaje, opozivu 125.000 vozila zbog emisijskih standarda i bankrotu.
Sve do 1999. godine neki su se nadali i tvrdili kako će se automobil vratiti kad se smire ratni sukobi, no NATO je fabriku pogodio s pet projektila i time konačno okončao dugu agoniju.
Ne tako davno, neki od ljudi, koji su imali i vozili najpoznatiji izvozni automobil iz bivše Jugoslavije, razgovarali su s The New York Timesom o svojim iskustvima, a komentari su im iznenađujuće pozitivni.
“Pronaći ćete ljude kojima se to sviđa, samo zbog njegove opskurnosti ili toga da posjeduju neki nevoljeni automobil”, objasnila je Valerie Hansen, koja je obnovila rijetki model iz 1984. godine (prije nego što je i službeno započela prodaja), a kojeg je nadobudno uvezao neki useljenik iz bivše države. Njegov motor od 903 ccm i 45 KS je čak manji i slabiji od verzije s 1100 ccm i 55 konjskih snaga koju je uvozila Yugo America.
Bez obzira na više snage, s brzinom od 138 kilometara na sat to je bio najsporiji automobil koji se tada prodavao u Americi. Valerie dodaje kako je razlog što ima već četvrti Yugo taj što govori o njenim balkanskim korijenima, dok je drugi njegova mehanička jednostavnost.
Kaže da to znači da može sama obaviti popravke, doslovno priborom za piknik ili kozmetiku. To je dobra stvar, jer se taj automobil i nije pokazao kao ikona kvalitete i pouzdanosti.
Ipak, vozači Yuga su se gotovo jednoglasno se složili da taj automobil nikad nije bio toliko loš, koliko je imao lošu reputaciju. U filmu Dragnet iz 1987. godine ga nisu baš nahvalili.
Ona je djelomično popravljena u crnoj komediji iz 2000. godine Drowning Mona, u kojemu svi u gradiću Verplanck voze upravo Yugo. Opjevan je i u pjesmama, poput U Yugu.
Tako je u posljednje vrijeme njegova vrijednost u SAD-u počela rasti, pa je prije nekoliko godina jedan očuvani primjerak iz 1988. godine prodan na aukcijskoj platformi Cars & Bids za solidnih 6.100 dolara (11.354 KM).
Web stranica za aukcije automobila Bring a Trailer prodala je Yugo još 2016. godine za 2.200 američkih dolara (oko 4.400 KM) u 2016. i još jedan za 7.500 američkih dolara (13.960 KM) davne 2021. godine.
Hollywood motors iz Long Islanda su prije par godina također ponudili Yugo GV, iz 1988. godine za 6.450 američkih dolara (12.005 KM), pišu Automobili.hr.
