Razotkrio teflon zbog jedne supstance koja uzrokuje rak

Teflon koristimo gotovo svakodnevno, jer nam olakšava rad u kuhinji, a hrana koju spremamo bude ukusna i savršeno termički obrađena. Ipak, sve što je dobro dolazi sa “cijenom”. Ova vrsta tiganja sadrži štetnu hemikaliju PFOA (perfluorooktanska kiselina), zbog koje je advokat Robert Bilot 20 godina vodio sudsku borbu sa američkom korporacijom DuPont.

Kako je svojevremeno pisao Tajms, “Bilot im je postao noćna mora”.

Bilot je ovom borbom postao toliko obuzet da je jedne večeri, na zaprepašćenje svoje porodice, počeo da baca gotovo sve iz stana, za šta je sumnjao da može sadržati PFOA: tepih, teflonske posude, šuškavce, tapete i sofe. Godine 2017. uspio je da dokaže na sudu da je ova hemikalija opasna, i da DuPont njenom zloupotrebom vjerovatno čini najveći korporacijski zločin u istoriji. Dobio je odštetu u iznosu od 670 miliona dolara.

PFOA dokazano utiče na zdravlje, odnosno može uzrokovati rak, deformacije, a u nekim situacijama i smrt – sve ono što je gigant hemijske industrije uspješno zataškavao punih 50 godina. Njihova fabrika se, inače, zove “Washington Works”, a nalazi se u gradiću Parkersburgu, na rijeci Ohajo.

Ova priča je radnja filma “Mutne vode” (Dark Waters), iz 2019, sa Markom Rufalom u glavnoj ulozi. Prema riječima upućenih izvora, Rufalo, koji je odnedavno i veliki aktivista, pročitao je članak o Bilotu i jednostavno rekao: “Ovaj film mora biti snimljen”.

Kao i advokat kojeg tumači, i Rufalo je čuvši za ovu priču, pomislio: “Čovječe, ovo je najveći zločin jedne korporacije ikada, a mi o njemu ne znamo ništa, jer ga kriju pola vijeka!”.

Svaki čovjek je meta

Iako smo mnogo puta slušali, čitali i gledali slične događaje, u kojim se jedan “mali”, ali uporan čovjek bori protiv velikih kuća željnih profita, neke činjenice iznesene u filmu “Mutne vode” potresle su javnost.

Naime, PFOA hemikalija se sve do 2015. godine koristila ne samo u proizvodnji teflona, već i za pravljenje vodootporne odeće, kutija za picu, kesica za kokice koje idu u mikrotalasnu rernu, tepiha, konca za zube, pa čak i za aparate za gašenje požara.

Navodi se da se ova hemikalija (zovu je još i “vječna”) zbog svoje čvrste strukture nalazi, u malim količinama, u krvotoku svakog čovjeka.

DuPont je u potpunosti prestao da je koristi najranije 2013. godine, nakon bučne javne parnice i pritiska američke Agencije za zaštitu okoline (EPA), koja je PFOA supstancu proglasila toksičnom za čovjeka i sredinu. Dvije godine kasnije pokušali su da “operu ljagu” sa svog imena, i preimenovali su kompaniju u “Chemours”, nastavivši sa proizvodnjom teflona, ali sada uz pomoć hemikalije nazvane GenX.

U 2019. ostvarili su više od 6 milijardi dolara prihoda.

Prema principima Stokholmske konvencije, od prošlog maja u 180 zemalja je zabranjena proizvodnja i upotreba PFOA hemikalije, ali Kina ne odustaje od nje. Samo jedna kompanija u ovoj zemlji, proizvođač teflona “Dongyue Group”, godišnje proizvede 63 tone u ovoj kombinaciji.

Neraskidivi lanac ugljenika

Cijela priča oko PFOA hemikalije počela je davne 1951, kada je DuPont kupio formulu od multinacionalne kompanije 3M (Rudarsko-proizvodna kompanija Minesota). Oni su je u laboratoriji proizveli 1955. godine, i interno su je nazvali C8, aludirajući na lanac od 8 ugljenika od koji je ovaj spoj napravljen, a koje je vrlo teško razbiti.

Njegova konkretna primjena bila je u industrijskoj proizvodnji teflona, tačnije kako bi se sprečilo skupljanje tog premaza na visokim temperaturama. Teflon, treba naglasiti, sam po sebi nije opasan, a većina opasnog spoja PFOA hemikalije sagori u proizvodnji i u gotovom proizvodu završi neznatna količina.

Ipak, da je štetna za one koji su joj direktno izloženi, kako piše u članku Tajmsa, DuPont je znao najranije 1961. godine kada su sproveli interna medicinska testiranja na laboratorijskim miševima. Tada su na njima otkrili neobično povećanje jetre. Test je ponovljen godinu dana kasnije na psima, i rezultati su isti.

Godine 1970. otkrili su visoku koncentraciju PFOA supstance u krvnim nalazima svojih radnika u fabrici, a poslije su našli i vezu između nje i urođenih defekata kod nerođene djece. Sproveli su i testove na trudnim radnicama, a od sedmoro rođene djece, dvoje je imalo samo jednu nozdrvu i oštećenje oka.

Do tada, PFOA otpad se već godinama “propisno” bacao u obližnji potok. Prema dostupnim podacima, 7.100 tona tog mulja izbacili su u vodu i na zemlju oko “Washington Worksa”, iz kojih je hemikalija mogla da uđe u vodovod, koji je vodom za piće snabdjevao više od 100.000 ljudi.

Za sve to vrijeme, bunio se samo jedan farmer, koji je međutim bio omražen jer navodno “ujeda ruku koja ga hrani”. Svi drugi, zavisni od poslodavca, ćutali su. Advokat Robert Bilot je tada, znajući kako funkcioniše sistem iznutra, odličio da nastavi s istragom koju je pokrenuo farmer.

Igrom slučaja naletio je na prepisku između DuPonta i američke Agencije za zaštitu okoline (EPA), u kojoj se spominje neobična supstanca PFOA. Niko o tome tada nije znao mnogo. Početkom 2000. od DuPonta je sudskim putem zatražio kompletnu dokumentaciju o njoj. DuPont mu je poslao ukupno 110.000 stranica, a on je “češljao” papir po papir. Jedan od dokumenata je dokazao da je DuPont svjesno trgovao s ovom hemikalijom, što je bio povod za sud.

Najveća kazna za opasne prakse

EPA je reagovala nakon četiri godine Bilotovih pisanja i kaznila DuPont sa 16 miliona dolara zbog skrivanja saznanja o toksičnosti PFOA supstance i trovanja okoline.

Bila je to, tada, najveća kazna za opasne prakse jednoj kompaniji. Ona je, međutim, činila tek dva odsto iznosa koji je DuPont te godine zaradio.

Iste godine je preplašeni DuPont pristao na sudsku nagodbu. Na lokaciji grada su instalirali postrojenje za filtriranje vode, a oštećenim radnicima i njihovim porodicama – isplatili su 70 miliona dolara odštete. Ipak, Bilot tu nije stao, ističući da se zagađenom vodom nije snabdjevao samo Parkersburg, već i cijela Zapadna Virdžinija.

On je novcem od nagodbe (21 milion dolara) pokrenuo novo testiranje. U akciji prikupljanja krvi dijelili su 400 dolara svakome ko dobrovoljno da krv radi testa. Gotovo sedam godina čekali su se nalazi epidemiologa, a kada su krajem 2011. objavljeni prvi rezultati, pronađena je veza između PFOA hemikalije i raka bubrega, raka testisa, bolesti štitne žlijezde, visokog holesterola i bolesti crijeva.

Bila je to osnova za 3.535 novih privatnih tužbi protiv DuPonta. S obzirom na količinu i brzinu rješavanja slučajeva, parničenje bi trajalo, vjerovatno, do 2890. godine. Početkom 2017. DuPont je pristao da isplati žrtvama 671 milion dolara odštete.

(Novac.hr)