Kajdić je proglašen krivim za zločin protiv čovječnosti jer je u periodu od jula do augusta 1992. godine u okviru širokog i sistematričnog napada na nesrpsko stanovništvo na području Prijedora, znajući za takve napade, počinio progon bošnjačkog stanovništva, ubistva i prisilne nestanke, te nanošenje velike patnje civilima.
U presudi se navodi da je Kajdić nezakonito u julu 1992. godine izvršio odvođenje i ubistva civila Muniba i Jusufa Delkića, te zajedno s drugim nepoznatim vojnicima i vojnikom B.M. izvršio odvođenje civila Saida Pašića i Ishaka Čirkića na Jordan njivu, gdje su lišeni života.
Također, u presudi se navodi da je Kajdić, zajedno sa B.M. i nekoliko nepoznatih vojnika, učestvovao u nanošenju povreda Fadili Kurtović i njenim sinovima, kada su ih izveli iz kuće i udarali kundakom puške.
Prema istoj presudi, neutvrđenog datuma u periodu od jula do augusta ušao je u kuću Mirsada Grozdanića, naredio mu da izađe iz kuće, te ga odveo, kao i da je udarao sina Hajrije Grozdanić, koja se nalazila u istoj kući.
Kajdić je proglašen krivim i jer je tačno neutvrđenog datuma, naoružan i s nekoliko nepoznatih vojnika, udarao nogama i rukama te kundakom puške Sakiba Kedića.
Predsjedavajući Sudskog vijeća Šaban Maksumić je u obrazloženju presude kazao da je Vijeće van razumne sumnje utvrdilo djela usmjerena protiv civilnog nesrpskog stanovništva, kao i da je postojao širok i sistematičan napad, za koji je optuženi znao.
Sudija Maksumić je rekao kako je utvrđeno da lica nesrpske nacionalnosti nisu smjela da se kreću van općine, da su vršeni pretresi stanova skoro svih muslimana i Hrvata, te da je stvorena atmosfera straha i prisiljavanja nesrba da bježe. Dodao je da su o ovim dešavanjima govorili “skoro svi svjedoci Optužbe”.
Prema njegovim riječima, Kajdić je bio pripadnik Treće čete Prijedorske motorizovane brigade VRS-a, “koja je tu tom periodu bila stacionirana u školi u Gornjoj Puharskoj, što proizlazi iz iskaza svjedoka”.
Kajdić je počinio progon civilnog stanovništva zbog njihove nacionalne pripadnosti, kazao je Maksumić, dodavši da je većina svjedoka Tužilaštva “skoro na identičan način opisala kako je optuženi izgledao u inkriminisanom periodu”.
Također je rekao da je Kajdić ostao zapamćen, ne samo zbog svog izgleda već i zbog nacionalne pripadnosti.
Svjedoci su potvrdili da su, tokom odvođenja Jusufa i Muniba Delkića, od četiri vojnika prepoznali Kajdića, te su svjedokinje Mevla Delkić i Rasima Sulejmanović objasnile kako su znale ko je Kajdić, stoga je Vijeće u potpunosti poklonilo vjeru iskazima ovih svjedokinja, kazao je sudija te dodao da je Kajdić do danas odbio da pruži informacije o Delkićima, koji se vode kao nestali.
U presudi je utvrđeno, rekao je Maksumić, da je Kajdić učestvovao u ubistvima Saida Pašića i Ishaka Čirkića, čija su tijela pronađena na Jordan njivama. Objasnio je kako je Kajdić, zajedno sa nepoznatim vojnicima, kao saizvršilac pucao u ova lica.
Maksumić je kazao kako su svi svjedoci Tužilaštva koji su iznijeli svoja posredna saznanja izjavili kako se Kajdić dovodio u vezu s ubistvima Delkića.
Tokom izricanja presude Maksumić je naveo da se u odluci vodilo računa o svrsi kažnjavanja, cijeneći sve olakšavajuće i otežavajuće okolnosti.
Sud je oslobodio Kajdića troškova krivičnog postupka i odredio mu mjere zabrane putovanja van BiH, kao i zabranu prelaze granice uz ličnu kartu. Određena mu je i mjera zabrane obaveznog javljanja nadležnoj policijskoj stanici jednom sedmično.
Sabahudin Kajdić, kako je rečeno na ročištu, nije bio prisutan tokom izricanja presude zbog zaraze koronavirusom.
Na ovu presudu postoji mogućnost žalbe.
