Paradajz je najčešća vrsta povrća koju uzgajamo u bašti. Njegov uzgoj nije tako jednostavan kako nam se čini na prvi pogled. Cijeli njegov vegetacijski period prate brojna oboljenja, napadi insekata i drugi problemi. Jedna od čestih situacija koja se javlja na plodovima svake godine je njihovo pucanje.
Smjena sušnog i perioda sa padavinama
Pucanje paradajza može se javiti i na zelenim, ali i na zrelim plodovima. Ovakvo povrće ima manju tržišnu vrijednost. Plodovi su podložniji propadanju zbog naseljavanja gljivica i bakterija koje dovode do potpunog truljenja. Pucanje može biti kružno ili zrakasto, od osnove i širi se po čitavom plodu. Kod kružnih pukotina može biti obuhvaćen cijeli paradajz, a zrakaste pukotine se šire od osnove prema vrhu povrća.
Neke sorte više su podložne pojavi pucanja od drugih. Cherry paradajz je sklon ovoj pojavi i preporučuje se da se bere prije potpunog dozrijevanja. Osim što neke sorte brže pucaju, na to takođe imaju uticaj i uslovi proizvodnje i primjenjene agrotehničke mjere.
Do pucanja dolazi kada period suše i visokih temperatura bude naglo prekinut obilnom kišom ili obilnim zalijevanjem. Biljka tokom sušnog perioda pati od nedostatka vode jer ima velike zahtjeve za vlagom. Kada padne obilna kiša na suvu zemlju, onda usjev u kratkom periodu dobije previše vlage. Plod u ograničenom vremenskom periodu usvaja vodu, a njegov rast, posebno površinskog sloja, ne može da isprati nagli priliv vode. Unutrašnjost ploda se širi, a površina puca zbog pritiska. Pokožica ploda takođe puca jer se ne može razvući. Pucanje smanjuje unutrašnji pritisak, ali istovremeno pukotine postaju ulaz za prodor patogena koji izazivaju truljenje, mjenjaju ukus i izgled povrća.
Paradajz sa pukotinama treba brzo obrati i iskoristiti kako bi preduhitrili njegovo dalje propadanje. Oštećeni dijelovi se odsjeku i uklone prije upotrebe.
Dobra snabdjevenost vlagom – kao preventiva
Odabirom sorti i hibrida koji su otporni, napraviti ćemo prvi korak u sprečavanju pojave pucanja.
Veliku pažnju treba posvetiti ravnomjernom zalijevanju paradajza i snabdjevenosti zemljišta vlagom. Vremenske prilike ne možemo programirati, ali možemo imati dobar odgovor na njihove promjene. Tokom cijelog vegetacijskog perioda potrebno je obezbjediti zalijevanje biljaka. U prosjeku je po biljci potrebno od jednog do tri litra vode u toku jedne sedmice. Trebamo uzeti u obzir ukupne padavine tokom nedjelje i vodu koju smo dodali zalijevanjem.
Đubrenje treba da je u skladu sa razvojem paradajza. Na početku vegetacije treba mu dodati đubriva koja imaju nešto više azota, a od pojave cvjetova i plodova dodaju se hraniva bogata kalijumom i fosforom. Dodavanje previše azota u ovom peridu može pogodovati pojavi pucanja paradajza.
Ukoliko je suša trajala, a mi nismo mogli doći u baštu i obezbjediti redovno snabdjevanje vodom, njeno dodavanje treba da bude postepeno. Nikako ne smijemo uraditi obilno zalijevanje jer će upravo to dovesti do pucanja plodova. Vlaženje se obavlja postepeno sa povećanjem količine vode.
